<
>
Download
Genre/category

Bachelor thesis
Macroeconomics

University, School

IBCollege Krupa

Grade, Teacher, Year

2010, Enis Dzenic

Author / Copyright
Dominique T. ©
Metadata
Price 4.80
Format: pdf
Size: 0.60 Mb
Without copy protection
Rating
sternsternsternsternstern_0.5
ID# 32028







Finansijsko trziste - Finansijski Instrumenti, Finansijske Institucije

Inhaltsverzeichnis

1. UVOD. 1

2. FUNKCIJA FINANSIJSKOG TRŽIŠTA. 2

2.1 Suština funkcije. 4

3. FINANSIJSKI INSTRUMENTI 5

3.1. Hartije od vrijednosti na tržištu novca. 6

3.2. Hartije od vrijednosti na tržištu kapitala. 7

3.3. Derivati ili izvedene hartije od vrijednosti 9

4. FINANSIJSKE INSTITUCIJE. 9

4.1. Banke. 10

4.2. Depozitne finansijske institucije. 11

5. VRSTE FINANSIJSKIH TRŽIŠTA. 13

6. FINANSIJSKA TRŽIŠTA I PRIVREDNI RAZVOJ. 15

6.1. Složena i razvijena finansijska tržišta. 15

6.2. Finansijska tržišta i unapredjenje efikasnosti poslovanja. 17

7. ZAKLJUČAK. 19

LITERATURA. 19

1. UVOD


Svako tržište, kako globalno tako i segmentirano izražava odnose dva ključna ekonomska agregata: ( a ) ponude i ( b ) tražnje. Relacija odnosa ova dva agregata utiču na nivo cijena koje se formiraju saglasno izraženom odnosu ponude i tražnje.

Osobenosti odnosa koji se izražavaju za tržište u realnom sektoru ekonomije jednako važe i za segmente tržišta koji funkcionišu u finansijskoj sferi. Pri tome treba istaći da finansijsko tržište ima svoje osobenosti koje se ispojavalju kako za prostor, vrijeme i način funkcionisanja tako i za strukturu tržišnih materijala koje se javljaju kao predmet kupoprodajnih transakcija na finansijskom tržištu.

Kao što je već predhodno ukazano finansijsko tržište je mjesto objedinjavanja novčanih sredstava iz različitih izvora gdje se formira potencijal ponude i tražnje. Svaki dio tog kapitala teži ka plasmanima sa najvećim prinosom i time se kapital locira tamo gdje može donijeti više i preduzetnicima i vlasnicima kapitala.

2. FUNKCIJA FINANSIJSKOG TRŽIŠTA


Jedna od najznačajnih funkcija finansijskih tržišta je njihova transferna funkcija. Transfernu funkciju finansijsko tržište obavlja kao primarno tržište to jest tržište gde se vrše kreiranje finansijskih instrumenata. Učesnici na finansijskom tržištu se javljaju kao klasični finansijski posrednici ( banke ) i institucionalni investitori ( osiguravajuće organizacije i penzioni fondovi ). Na finansijskom tržištu je moguće uspostaviti i neposredni odnos emitenta i kupca.

Tada je reč o procesu dezintermedijacije.

Finansijsko tržište, može se reći, predstavlja organizovani sistem za promet finansijskih instrumenata, tj. hartija od vrednosti koje mogu biti dugovne i vlasničke u zavisnosti od roka njihovog dospeća, kao hartije od vrednosti na tržištu novca i hartije od vrednosti na tržištu kapitala. Hartije od vrednosti na tržištu novca su najlikvidnije hartije od vrednosti sa rokom dospeća do jedne godine sa niskim ili nikakvim rizikom, dok hartije od vrednosti na tržištu kapitala imaju rok dospeća duži od godinu dana.

Neke od hartija na tržištu novca su: kratkoročne državne obveznice, depozitni cerifikati, bankarski akcepti, komercijalni zapisi, federalni fondovi, ugovori o rekupovini. Neke od hartija vrednosti na tržištu kapitala: srednjoročne i dugoročne državne obveznice, obveznice lokalnih državnih organa, korporativne obveznice, hipotekarne založnice, obične akcije, preferncijalne akcije, zamenjive ili kovertibilne hartije od vrednosti.

Izvedene hartije od vrednosti mogu biti kratkoročne, sa rokom dospeća manjim od godinu dana i dugoročne sa rokom dospeća preko jedne godine. Dakle, mogu, po ročnosti, biti hartije od vrednosti i na tržištu novca i na tržištu kapitala (opcije, varanti, fjučersi).

Finansijske institucije, bave se pružanjem finansijskih usluga. Svi finansijski transaktori mogu podeliti na nefinansijske i finansijske poslovne subjekte. Njihovo poslovanje, pre svega, se svodi na investiranje i hartije od vrednosti i tim putem stiču prihode od kojih, odbijanjem svojih obaveza prema investitorima i izvore njihovih sredstava, dobijaju čist prihod.

Download Finansij­sko trziste – Finansij­ski Instrume­nti - Finansij­ske Instituc­ije
• Click on download for the complete and text
• This is a sharing plattform for papers
Upload your paper and receive this one for free
• Or you can buy simply this text

Postoje različite vrste banaka: centralne banke, komercijalne banke, razvojne banke, poslovne banke, štedionice, emisione, univerzalne i specijalizovane. Depozitne finansijske institucije se nazivaju depozitnim jer osnovni izvor njihovih sredstava čine štedni depoziti. Nedepozitne finansijske institucije obuhvataju osiguravajuće kompanije, penzione fondove, finansijske kompanije i investicione fondove.

Klasična podela finansijskog tržišta na osnovne vrste je: novčano tržište, tržište novčanog kapitala i devizno tržište. Ali pored ove podele postoji podela i na: organizovano i neorganizovano finansijsko tržište, depozitno – kreditno i na tržišta hartija od vrednosti, domaće i na međunarodno, tržišta dugovnih i tržišta vlasničkih finansijskih instrumenata, proptna i terminska, primarno i sekundarno.

Kada govorimo o finansijskom tržištu, onda je neophodno videti u kakvom se ekonomskom okruženju dato tržište nalazi. Ukoliko je država u ekonomskim problemima i finansijko tržište je nerazvijeno, što znači da nisu adekvatno zastupljeni svi delovi finansijskog tržišta. Nasuprot ovima, ekonomski razvijenim privredama (zemljama OECD-a) su imanentne pojave velikog broja finansijskih instrumenata i dobra povezanost, što nesumnjivo dovodi do optimalne alokacije finansijskih resursa u privredi. Razvoj finansijskog tržišta u našoj zemlji, samim tim, afirmaciju njegove razvojne uloge u ekonomiji poslednjih godina, onemogućila je duboka kriza u kojoj se zemlja našla

Način da se postigne bolji kvalitet života stanovništva je razvoj finansijskih tržišta, jer iskustvo pokazuje da finansiranje privrednog razvoja pomoću finansiranja finansijskih tržišta daje najbolje rezultate. Osnovna obeležja privrednog razvoja su: rast ukupnog nacionalnog proizvoda, rast neto nacionalnog proizvoda, rast neto nacionalnog proizvoda po stanovniku, rast produktivnosti ekonomskog sistema i rast efikasnosti ekonomskog sistema.

Osnovni spoljni izvori privrednog razvoja su: informacije; prirodni resursi; sredstva drugih ekonomskih sistema, osobine inostranih tržišta. A unutrašnji izvori privrednog razvoja su: živo nacionalno bogastvo; stanovništvo; inovativna sposobnost; preduzetništvo; postojeća organizacija privrednog sistema; kultura i opšti raspoloživi obim znanja i upravljačke sposobnosti.



2.1 Suština funkcije


Privredni život svake zemlje podrazmeva aktivnu ulogu velikog broja privrednih subjekata grupisanih u veći broj sektora. Neki privredni subjekti i sektori, čija štednja premašuje nivo njhovih realnih investicija, su u poziciji da imaju štedne viškove koje plasiraju u finansijske investicije. Obrnuto, drugi subjekti, čije investicije nadmašuju njihovu štednju, imaju štedne manjkove koje pokrivaju emitovanjem finansijskim tržištima.

Svaki prenos finansijskih sredstava, od finansijski suficitnih ka deficitarnim privrednim subjektima, ima za posledicu stvaranje finansijske aktive i finansijske pasive i predstavlja finansijsku transakciju. Šire posmatrano, finansijska tržišta predstavljaju zbir svih finansijskih transakcija i ne moraju predstavljati neke specifične nedostupne forme trgovanja finansijskim instrumentima.

Ispravnije je čak reći da je svako na neki način uključen na finansijska tržišta kao aktivni učesnik.

Za razliku od ovog šireg gledanja, uži koncept finansijskog tržišta polazi od organizovanog tržišta kao načina trgovanja finansijskim instrumentima. To znači da bi se na ovaj način pod finansijskim tržištem podrazumevalo organizovano sučejavanje ponude i tražnje finansijskih instrumenata na određenom mestu na kome se, uz strogo poštovanje pravila trgovine, organizovano formira cena finansijskih instrumenata.

Finansijska tržišta predstavljaju medijum putem koga država i korporacije pribavljaju dodatna sredstva za svoje investicione projekte ali i mogućnost za investitore da aktivno upošljavaju slobodna sredstva kako u borbi za njihovo realno očuvanje protiv inflacije, tako i u nastojanju da kroz visoke stope oplodnje obezbede i njihovo realno uvećanje.

Razvijenost finansijskog tržišta, njegova stabilnost, dinamika i dubina merodavni su pokazatelji razvijenosti nacionalne privrede i njene uključenosti u savremene svetske ekonomske tokove.

Osnovna funkcija finansijskog tržišta je, kao što je nagovešteno, u alokaciji novca i kapitala u privredi. Slobodna novčana sredstva se usmeravaju ka onim emitentima finansijskih instrumenata za koje investitori procene da su pouzdani, profitabilni i perspektivni. Cena finansijskih instrumenata, koja može biti u formi kamatne stope ili kursa hartije od vrednosti, kao i procena boniteta emitenta od strane investitora određujući utiču na investicione odluke na finansijskom tržištu.

Kvalitetnim finansijskim instumentom, po proceni investitora, može se smatrati onaj koji ima povoljan odnos između pouzdanosti i očekivanog prinosa.

Velikim brojem različitih finansijskih instrumenata, svojim organizovanim karakterom, sigurnošću, jednostavnim pristupom i likvidnošću, finansijsko tržište ne samo da utiče na efikasnu alokaciju novca i kapitala, u smislu njihovog kretanja ka najkvalitetnijim privrednim sektorima i privrednim subjektima, već ono podstiče obrt i mobilnost novca i kapitala ne dozvoljavajući da imaju prazne hodove tj. obezbeđujući njihovu stalnu punu uposlenost.

Finansijska tržišta, kao osnovni element finansijskog sistema, određena su finansijskim instrumentima, kao materijalom finansijskih transakcija i finansijskim institucijama, kao glavnim učesnicima tj. transaktorima na finansijskom tržištu. Upoznavanje sa finansijskim instrumentima i finansijskim institucijama važno je za dobijanje realne slike o razvijenom finansijskom tržištu na kome se obavlja upravljanje investicijama u hartije od vrednosti.


3. FINANSIJSKI INSTRUMENTI


Finansijski instrumenti ili finansijska aktiva, predstavlja instrument, posredstvom koga se odvija potrfolio menadžment. Da bismo u celini mogli da razjasnimo portfolio menadžment moramo pokazati šta sve na razvijenim finansijskim tržištima investitorima stoji na raspolaganju za investiranje. To, u šta se može investirati, predstavlja finansijsku aktivu tj. finansijske instrumente.

Finansijsko tržište, može se reći, predstavlja organizovani sistem za promet finansijskih instrumenata. Finansijske transakcije, sa druge strane, mogu se definisati kao transakcije posredstvom kojih dolazi do prometa finansijskih instrumenata. Finansijski instrumenti mogu da imaju formu hartija od vrednosti ili da proističu iz depozitnih i kreditnih odnosa. Mogu biti u obliku novca, vlasničkih i dugovnih instrumenata.

S obzirom da osnova našeg rada upravljanje investicijama u hartije od vrednosti, tj. portfolio menadžment, potrebno je ukazati na vrste finansijskih instrumenata u formi hartija od vrednosti na razvijenim finansijskim tržištima.

Hartije od vrednosti, u osnovi, predstavljaju dokumente koji dokazuju neki dug ili vlasništvo, tj. određena potraživanja. Potraživanja iz hartija od vrednosti mogu biti na prihod i na određeni kapital. Osnovna podela hartija od vrednosti je na dugovne i vlasničke. Imajući u vidu rok njihovog dospeća, kroz podelu na hartije od vrednosti na tržištu novca i hartije od vrednosti na tržištu kapitala.

Hartije od vrednosti na tržištu novca su najlikvidnije hartije od vrednosti sa rokom dospeća do jedne godine sa niskim ili nikakvim rizikom. One se smatraju najbližim supstitutom novca i često se koriste kao mesto za kratkoročno investiranje trenutno raspoloživih sredstava. Njihov je prinos, po pravilu, vrlo blizak ili jednak stopi inflacije tako da njihovom kupovinom investitori uglavnom samo održavaju realnu vrednost svog kapitala.

Najčešće se prodaju kao diskontne hartije od vrednosti kod kojih je kamata sadržana u nominalnoj vrednosti koja se isplaćuje o roku dospeća.

Kratkoročne državne obveznice služe za kratkoročno finansiranje privremenih budžetskih deficita ili za refinansiranje ranije izdatih državnih obveznica. Imajući u vidu njhovu

sigurnost sa obzirom da se na strani emitenta nalazi državna blagajna, za investitore su vrlo atraktivni finansijski instrumenti.

Depozitni cerifikati su potvrde o depozitu koje izdaju poslovne banke. Po svojoj suštini su slični oročenoj štednji. Vrlo su likvidni i s obzirom da su depoziti poslovnih banaka osigurani, smatraju se sigurnim finansijskim instrumentom. Depoziti su oročeni i ne smeju se podizati do ugovorenog datuma.

Bankarski akcepti ili samo akcepti su najstarije hartije od vrednosti na tržištu novca. To su pisane obligacije o isplati pozamljenih sredstava koje zajmoprimac izdaje banci a ona garantuje isplatu ostalim investitorima. Suština bankarskog akcepta je u tome što banka može da povuče svoj kapital i pre roka dospeća prostom prodajom akcepta na sekundarnom tržištu.

Tako banka može da kreditira određeni posao svoga komitenta i bez trajnog angažovanja svojih sredstava. Krajni imaoc o roku dospeća ima pravo na potraživanje u odnosu na emitenta akcepta. Često se koriste kao instrument međunarodnoj trgovini.

Komercijalni zapisi su kratkoročne obligacije koje izdaju, po pravilu visoko bonitetne korporacije. Oni nisu garantovani zalogom već kreditnim rejtingom emitenta.

Federalni fondovi predstavljaju obavezne rezerve poslovnih banaka na računu centralne banke koje se mogu kupiti ili prodati između banaka. Banke sa viškom obaveznih rezervi pozajmljuju federalne fondove bankama sa manjkom obaveznih rezervi. Rok zajma je najčešće samo jedan dan ili tokom vikenda.

3.2. Hartije od vrijednosti na tržištu kapitala


Hartije od vrednosti na tržištu kapitala imaju rok dopeća duži od godinu dana. U njih se ubraja kako dugovni tako i vlasnički instrumenti, dakle sve vrste dugoročnih obveznica i akcija.

Srednjoročne i dugoročne državne obveznice su likvidne dugovne hartije od vrednosti čijim se imaocima polugodišnje plaćaju kamatni kuponi. Rok dospeća srednjoročnih državnih obveznica je, po pravilu, između 1. do 7. godina, a dugoročnih državnih obveznica između 7. do 30. godina. Neke dugoročne državne obveznice mogu biti opozive pre roka njihovog dospeća.

Obveznice lokalnih državnih organa izdaju federalne jedinice, okruzi, regioni, gradovi, opštine i njihovi organi i javna preduzeća. Kamatni prihodi po osnovu ovih obveznica isključeni su iz osnovice za federalni porez na prihod. Obveznice lokalnih državnih organa mogu biti opšte, kada ih izdaju vladini organi koji generišu poreske prihode, ograničene, kada ih izdaju organi koji su ograničeni u ubiranju prihoda iz kojih treba da plate svoje dugovanje i osiguranje, koje su zbog svog nižeg kreditnog rejtinga osigurane od strane posebnih osiguravajućih agencija.

Mogu biti osigurane, hipotekom ili zalogom i neosigurane. Mogu biti sa kuponima i bez njih. Sa učešćem ili bez učešća u profitu preduzeća. Svakako, korporativne obveznice su jedni od najznačajnih finansijskih instrumenata.

Hipotekarne založnice izdaju vladine, ili od strane vlade sponzorisane, hipotekarne agencije koje otkupljuju hipoteke od banaka i emituju hipotekarne založnice koje se, uz garanciju

agencija, aktivno promeću na sekundarnom tržištu. Zbog garancija federalnih agencija, ove hartije od vrednosti uživaju visoki kreditni rejting, poput državnih obveznica. Postoje i hiptekarne založnice koje garantuju privatne osiguravajuće agencije ali je njihov broj i njihova popularnost još uvek manja.

Obične akcije predstavljaju učešće u vlasništvu preduzeća. One vlasnicima obezbeđuju glasačka prava na skupštini akcionara i učešće u likvidacionoj masi posle namirenja obaveza preduzeća prema poveriocima. Dividende se akcionarima mogu isplatiti tek po namirenju ostalih obaveza iz tekućih prihoda preduzeća.

Preferncijalne akcije su uslovno govoreći, nešto između obveznica i običnih akcija. Imaju prednost u odnosu na obične akcije u isplati dividendi i namirivanju iz likvidacione mase preduzeća. Manje su rizične od običnih akcija ali njihovi imaoci, ako redovno primaju dogovorene dividende, po pravilu, nemaju pravo glasa na skupštinama akcionara.

Prinosi preferencijalnih akcija su gotovo uvek unapred fiksirani i kada preduzeće dobro posluje, manji od prinosa običnih akcija.

Većina sadrži klauzulu kumulativnosti, što znači da se eventualne neisplaćene dividende ne gube, već se kumulirano nadoknađuju u nekom budućem periodu. Mogu imati i klauzulu opoziva tj. otkupa preferencijalnih akcija od strane preduzeća uz plaćanje tzv. otkupne premije njihovim imaocima.

Preferencijalne akcije mogu biti participativne i fleksibilne. Prve obezbeđuju, pored ugovorene dividende, i učešće u dividendama na raspolaganju običnim akcijama. Druge imaju ugovorene fleksibilne dividende vezane za neku repernu veličinu poput neke kamatne stope na državne obveznice.

Sama konverzija se može posmatrati i kao emisija običnih akcija radi opoziva obveznica ili preferencijalnih akcija. Konvertibilne hartije od vrednosti imaju dve moguće vrednosti, i to vrednost preferencijalnih akcija ili obveznica i vrednost običnih akcija u koje mogu biti konvertovane. Time one investitorima pružaju zaštitu od pada vrednosti običnih akcija prostim odustajanjem od konverzije, čime investitori zadražavaju cenu svojih konvertibilnih obveznica ili preferencijalnih akcija.

3.3. Derivati ili izvedene hartije od vrijednosti


Derivati ili izvedene hartije od vrednosti grade svoju vrednost iz aktiva na osnovu kojih su izvedene. To su, zapravo, likvidni ugovori čija vrednost direktno zavisi od vrednosti aktive koja je njihov predmet. Izvedene hartije od vrednosti mogu biti kratkoročne, sa rokom dospeća manjim od godinu dana i dugoročne sa rokom dospeća preko jedne godine.

Dakle, iako mogu, po ročnosti, biti hartije od vrednosti i na tržištu novca i na tržištu kapitala, zbog njihove homogenosti. O derivatima i njihovom uticaju na performansu investicionih kompanija.

Opcije sve više koriste i kao instrumenti stimulisanja korporativnih menadžera.

Varanti predstavljaju vrstu opcionog ugovora. Vrlo su slični kol akcijskim opcijama koje kupcima omogućuju da određeni broj akcija nekog preduzeća kupe po utvrđenoj ceni u okviru određenog roka.

Fjučersi predstavljaju ugovor u kome se kupac i prodavac obavezuju da izvrše promet određene aktive, po utvrđenoj ceni u utvrđenom periodu u budućnosti.

Derivatne hartije od vrednosti igraju značajnu ulogu u kontrolisanju rizika, tzv. hendžingu, portfolia, kao značajnom delu upravljanja investicijama u hartijama od vrednosti.


4. FINANSIJSKE INSTITUCIJE

Svi transaktori tj. investitori u hartije od vrednosti na finansijskom tržištu, kupujući i prodajući finansijske instrumente, provode svesno ili nesvesno, efikasno ili neefikasno, rudimentarno ili sofisticirano, upravljanje investicijama u hartije od vrednosti. Zavisno od poslova kojima se bave, svi se finansijski transaktori mogu podeliti na nefinansijske i finansijske poslovne subjekte.

Finansijska preduzeća, tj. finansijske institucije, bave se pružanjem finansijskih usluga. Najznačajnija vrsta finansijskih institucija su finansijski posrednici. Pored njih, u finansijske institucije ubrajamo i brokersko- dilerske kuće, investicione banke i konsalting i menadžment agencije iz oblasti finansija.

Finansijski posrednici, u osnovi obavljaju pretvaranje uloga tj. aktive investitora u svoju pasivu tj. izvor sredstava za svoje poslovanje. Njihovo poslovanje, pre svega, se svodi na investiranje i hartije od vrednosti. Tim putem stiču prihode od kojih, odbijanjem svojih obaveza prema investitorima i izvore njihovih sredstava, dobijaju čist prihod tj. profit kao rezultat njihovog rada tj. cenu njihove finansijske usluge.

U tom procesu, finansijski posrednici obavljaju ekonomske funkcije transformacije ročnosti, diversifikacije i obaranja rizika, obezbeđivanja mehanizma plaćanja i ekonomičnosti obrade poslovnih informacija i zaključivanje ugovora o finansiranju.


Swap your papers