Fran Krsto Frankopan i Katarina Frankopan Zrinska
FRAN KRSTO FRANKOPAN
(Bosiljevo, oko 1643. – Bečko Novo Mjesto, 1671.)
- životopisna bilješka: nije
sigurno kada se i gdje se rodio hrvatski velikaš i pjesnik, urotnik protiv
habsburške samovolje (vjerojatno u Bosiljevu, između 1641. i 1643. g.); potekao
je iz jedne (i to posljednje) loze knezova Krčkih; prva zapisana vijest o njemu
je iz godine 1648. – rano je izgubio majku (''u kolipci''), potom oca (1652.),
pa starijeg brata Gašpara (1653.), te brata Jurja (1661.); nekoliko je godina
boravio u Italiji, zatim na isusovačkom sveučilištu u Grazu;
-
u Italiji je, u Macerati (1656.) objavio svoje prvo pjesničko djelo, latinsku Elegiju;
u Italiji se oženio kardinalovom nećakinjom Julijom di Naro (1658.), a u
nasljeđe je primio grad Nemi kraj Rima; vraća se u Hrvatsku, pomaže svom
svaku/šogoru Petru Zrinskom poraziti Turke kod Jurjevih stijena u Lici (1663.);
o uroti protiv Habsburgovaca (a nakon sramotnog mira u Vasvaru 1664. godine),
koju su skovali hrvatski i ugarski velikaši, Frankopan je doznao kasno, tek
1669., i to slučajno, prilikom prevođenja pisma za Petra Zrinskog (bio je
zamoljen od šurjaka Petra Zrinskog da prevede na talijanski jezik pismo za
poljskoga kralja i tom se prilikom upoznao s pojedinostima urote); odmah se
pridružio uroti, kojoj je nakon smrti Nikole Zrinskog na čelo stao brat mu
Petar Zrinski; austrijska je vlada doznala za urotu, njihova je vojska
zaposjela imanja urotnika; dana 12. IV 1670. Petar i Fran putuju u Beč, ne bi
li od Leopolda I. dobili oprost; desilo se suprotno – po dolasku su ih uhitili
i utamničili, pa ih nakon godinu dana osudili na smrt; smaknuti su 30. IV 1671.
u Bečkom Novom Mjestu (odrubljene su im glave); dvije godine potom, 1673.,
umrla je i sestra jednoga a supruga drugoga urotnika – Ana Katarina Frankopan
Zrinski;
- sudbina Frankopanovih djela:
prije smaknuća Frankopan je morao svojim tamničarima predati sve svoje papire;
tako je njegova ostavština dospjela u carski arhiv i u njemu, javnosti posve
nepoznati, ostali dva stoljeća – kada je pred proslavu 200. godišnjice urote
Franjo Rački u bečkome Državnom arhivu tragao za pisanim svjedočanstvima o
njoj, njegov se pomagač Ivan Kostrenčić slučajno namjerio na rukopise dotada
javnosti nepoznate; tako se tek 1871. godine o Frankopanu počinje govoriti i
kao o književniku, a ne samo kao o urotniku;
- bibliografija - u Frankopanov
opus ulazi: Elegija (na latinskom), Gartlic za čas kratit, Dijačke
junačke, Zganke za vrime skratiti, Sentencije vsakojaške, Po
svem svitu razglašena, prečudna i strašna trumbita sudnjega dneva (pobožna
pjesma), Jarne bogati (prijevod Moliereovoga George Dandine, nedovršeno
djelo), talijanske pjesme i rasprave;
-
problem kronologije nastanka Frankopanovih djela: nema jedinstvenog mišljenja o
vremenu i mjestu postanka Gartlica, kao na primjer:
-
Mihovil Kombol: ''Glavno njegovo djelo nastalo je u zatočeništvu, gdje je
prisilna dokolica u mladom urotniku probudila sklonosti, koje su možda već i
prije živjele u njegovoj duši.''
-
prigovor J.Vočine: to znači da je Frankopan kroz godinu dana prošao kroz
nekoliko različitih književnih faza, što je upitno;
-
Ivan Kostrenčić: Frankopan se književnim radom bavio i prije zatočenja;
-
Krešimir Georgijević: zbirka je u tamnici priređena samo za tisak;
-
Josip Vončina: za utvrđivanje moguće kronologije pjesama bitno je uočiti (a to
nije činjeno do Vončininih razmišljanja) da Gartlic ima dva predgovora,
što je neobično;
-
prvi predgovor – ima naslov Gartlic za čas kratiti, a potpisuje ga Ditelina;
u njemu dominira potištenost (oblačni dani, ure nesrečne, srce turobno); →
ovakva su raspoloženja više svojstvena tamnovanju i pisanju tužaljki;
-
napisan je, vjerojatno, u tamnici, a s njim po raspoloženju korespondira tek
manji broj pjesama u Gartlicu, u kojima tuguje nad nesretnom sudbinom
(npr: elegija Srce žaluje da vilu ne vidi, Od sriće nestalnosti; Tituluša
nima, ime vimdar ima – ima akrostih posvećen sestri Ani, i on glasi:
FRANKOPAN ZERJNJ KATTARJNA); dakle, ako je Gartlic prvotno bio ljubavni
kanconijer, za vrijeme tamnovanja u njega su uključene i pobožne pjesme, pa je Gartlic
postao vrt ''v kojem cvitja vsakojačkih popivak nahode se'';
-
drugi predgovor – ima naslov Dragi prijatejl, poklon i pozdravlenje, ne
potpisuje ga neko ime, ali se iz teksta vidi da je opet riječ o Ditelini, jer
čitamo: ''Prosim, naj se čudit da priprosta Ditelina od tako plemenita cvita
lipote i ljubavi spominak činiti podstupujem.''
-
iz ovog se predgovora doznaje nešto i o prvotnoj tematici kanconijera: ''naj i
meni prez zamire bude od lipote i ljubavi konči spominati''; u zbirci
je, dakle, prvotno prednost pripala ljubavnoj poeziji, ali pjesnik je svjestan
da on nije dorastao ovoj tematici, pa se čitatelju unaprijed ispričava zbog
toga; isprika je izrečena uz pomoć metafore: nema tog vrta u kojemu ne raste uz
cvijeće i nekorisna trava, pa se tako i u njegovu vrtu može naći kopriva;
kopriva nije opasna, jer kad opeče, kožica samo ''malo začrleniva''; ovakav
metaforički govor, prema Vončini treba razumjeti na sljedeći način – čitatelj
će se zacrvenjeti, tj. postidjeti zbog nekih pjesama koje o ljubavi govore
slobodnije, čak i nepristojno;
-
ovom vremenu pripadaju one Frankopanove pjesme koje nisu inspirirane njegovom
osobnom tragedijom, jer u njima dominira optimizam, bezbrižnost;
- proizlazi: Gartlic je nastao tako što je Frankopan prije zatočenja imao manje-više gotov
kanconijer ljubavnih pjesama, koji je u zatvoru dopunio tužaljkama o vlastitoj
nesreći, ne pridržavajući se pri tome kronologije; posljedica toga je to da iza
vedre pjesme slijedi pesimistička, zatim ljubavna, odnosno pjesme nastale u
potpuno operečnim raspoloženjima;
- književne faze u stvaralaštvu
Frankopanovu: na temelju životopisnih podataka Josip Vončina je književno
stvaralaštvo ovog pisca podijelio u četiri faze:
1. – mladićka dob, kada
pobožni 13-godišnjak, Fran, plače zbog seobe Bogorodičine crkvice s Trsata u Loreto;
dvije godine kasnije će se oženiti u Italiji;
-
ovdje nastaje Elegija (1656.);
2. – 1656.-1663.: faza
bezbrižnog života koja traje do bitke kod Jurjevih stijena (1663.); to su
galantne pjesme iz Gartlica, u kojima se osjeća utjecaj njegovog najvećeg
uzora, austrijskog nadvojvode Leopolda Wilhelma, koji je sastavio i pod
pjesničkim imenom Crescente objavio u Bruxellesu 1656. zbirku Diporti;
na ovaj je način upoznao Frankopan talijanske manirističke pjesnike, ali ne
izravno, nego preko nedarovita posrednika Crescentea;
-
tematika: ljubavna, konvencionalna, oslobođena putenosti, senzualnosti
(''ljubovnik sramežljiv'' je sretan ako može vili zaželjeti laku noć);
3. – 1663.-1669. (ili 1670.):
nakon bitke kod Jurjevih stijena 1663. godine Frankopan uviđa da među krajiškim
junacima njegova galantna lirika nema publiku; odnos ovih junaka prema ženi je
drugačiji – grub, kontaktira se usmeno a ne pismeno, prepričavaju se
dogodovštine, dvosmislene doskočice, psuje se i prostači; ovdje se Frankopan
susreće s narodom poezijom, kojoj su pravi ideali: dobar konj, oštra sablja i
''friška divojčica''; Frankopan shvaća da ljubav prema ženi nije u uzdasima i
mirisu ruža, nego u putenu užitku;
-
u ovu fazu ulaze: šaljive i lascivne pjesme u Gartlicu, drugi predgovor Gartlicu,
Dijačke junačke, Zganke za vrime skratiti, Sentencije vsakojaške, Ttrumbita
sudnjega dneva, Jarne bogati;
4. – 1670.-1671.: vrijeme
provedeno u tamnici, koje karakterizira tuženje nad vlastitom sudbinom u bečkom
zatvoru; u tom vremenu nastaju tužaljke u Gartlicu, prvi predgovor,
pobožne pjesme;
-
jezik: u Frankopanovim je tekstovima nazočna misao o razumljivosti jezika kao
preduvjetu za jezično sporazumijevanje; on ne želi pisati cifrasto, nego
prirodno i jednostavno, pa se u sklopu toga mogu naći i neke riječi koje mi
danas razumijemo kao nepristojne; Josip Vončina to pravda ovako: ''Većina onih
Frankopanovih riječi koje danas osjećamo nepristojnima nije u njegovoj sredini
imala takvu semantičku obojenost, o čemu svjedoči i to što ih je u svoj rječnik
mogao unositi pobožni pavlinski prior Ivan Belostenec.'' (Vončina, 1976: 197)
Buhe nevojlno skončajnje (pročitati)
-
pjesma pripada Gartlicu, i to onoj skupini šaljivih, lascivnih pjesama
-
naslov – izaziva smijeh supstitucijom na relaciji bitno – nebitno, vječno –
prolazno, ozbiljno – neozbiljno, jer se u ozbiljnoj nabožnoj literaturi govori
o nesretnom skončanju duše (tijela / čovjek), a ne buhe;
-
komunicira li tekst s određenom književnom tradicijom – moguće je uočiti
najmanje dva tradicijska sloja:
a)
nabožna književnost – na nju upućuju prve dvije strofe, u kojima se sve do
pojave leksema buha osjeća ozbiljnost, tragičnost, jer oko ponoći netko umire,
a tome svjedoče popovi, fratri i ostali svjedoci;
b)
ratnička poezija – karakterizira je opjevavanje bojeva; karakterističnu topiku
boja nalazimo u 3, 4, 5. strofi (=polje ravno, mjesto slavno, granica, umor
zbog borbe – želi se počinuti, lumbarda – starinski top, razmrvljeno meso); u
ovakvu se ratničkom okolišu trebao pojaviti ratnik/bojovnik, a ne buha; dakle,
ovdje je izvršena ozbiljno-neozbiljna supstitucija, javlja se smijeh jer se u
ozbiljnu okolišu našao neprimjereni lik (buha);
-
još jedan detalj u odnosu na ratničku književnost rezultira nešto grubljim
smijehom, a to je prikaz ljudskog tijela kao bojnog polja;
-
kompozicija – razina tematsko-motivska upućuje na zaključak da je riječ o
uokvirenoj kompoziciji, jer početna i završna strofa podrazumijevaju
aktualizaciju ozbiljne, nabožne literature (I. strofa: smrt, suđenje,
griješnost; VI. strofa: smrt je zagospodarila prije zore i traži se pjevanje
hora, tj. molitava; osam je molitvenih ura prema brevijaru: matutinum
(jutarnja), laudes (hvale prije zore), prima (6 sati), tretia (9 sati), sexta
(12 sati), nona (15 sati) vesperae (večernja – sumrak), completorium (povečerje
– prije spavanja);
-
unutar takvog ozbiljno-nabožnog okvira smješteno je nešto beznačajno,
bezvrijedno i nebitno, a to je smrt buhe;
-
jezik – ostaje otvoreno pitanje kako shvatiti Frankopanove slobodnije izraze
(npr. g----a)?
KATARINA FRANKOPAN ZRINSKI
(Bosiljevo, oko 1625. – Graz, 1673.)
1.
U
posljednje se vrijeme, kako u našoj tako i u zapadnoeuropskoj znanosti o
književnosti dosta prostora posvećivalo tzv. ženskom pismu. Kako ovdje
nemamo namjeru uz taj pojam vezivati određene estetske ili poetološke
kriterije, želimo samo pripomenuti da pod pojmom ženski rukopis mislimo
na onaj tekst koji je napisala žena.
Cjelovitu
povijest hrvatske ženske književnosti hrvatska historiografija još uvijek nema,
jer povijesti novije hrvatske ženske književnosti (Dunja Detoni-Dujmić,
1998, Ljepša polovica književnosti) treba još dopisati i povijest starije
hrvatske ženske književnosti. Iako takve cjelovite povijesti još uvijek
nemamo, ipak se u literaturi može pročitati da su žene, mada i usputno, ipak
prisutne u hrvatskoj književnosti: "Žene su stoljećima, najčešće iz sjene,
pripravljale sreću i nesreću narodima: biblijska Judita velikodušno je ponudila
žrtvu nacionalna spasa, srednjovjekovne, gotovo demonizirane žene navodno su
nudile sam pakao, renesansna su anđeoska bića bila predmetom ljubavnih
opjevavanja, a moderne su žene svoj nesigurni habitus gradile upravo na
oprimjeravanju sretnih i nesretnih okolnosti." (Detoni-Dujmić, 1998: 11)
O
ovakvoj prisutnosti žene "iz sjene" u hrvatskom kulturnom
prostoru 17. stoljeća svjedoči i Katarina Frankopan Zrinski (Bosiljevo, oko
1625 – Graz, 16. XI 1673), inače jedna, odnosno jedina žena-pisac u okviru
ozaljskoga kulturnoga kruga u 17. stoljeću. U povijestima hrvatske
književnosti o njoj se najčešće govori usputno: ili kao o supruzi bana Petra
Zrinskog, za kojega se udala kao šesnaestogodišnjakinja, ili kao o polusestri
Frana Krste Frankopana (otac Vuk Krsto Frankopan ženio se tri puta, a iz drugog
braka s Uršulom Inhofer rodila se Katarina, a iz trećega s Njemicom Dorom
udovicom Paradeiser, rođena Haller de Hallerstein, rodio se Fran /Vodnik, 1913:
277-290/). Mihovil Kombol to sažima u jednu rečenicu: "Književnim se radom
bavila i Petrova žena Katarina, sestra Krste Frankopana, izdavši liep,
bakrorezima ukrašen molitvenik Putni tovaruš (Mletci, 1661.)."
(Kombol, 1943: 283)
Na
ovakav usputni prikaz Katarinina rada naići ćemo kako u starijim, tako i
u nekim novijim povijestima hrvatske književnosti (na primjer: Vodnik, 1913;
Kombol, 1943; Ježić, 1993; Švelec, 1974; Frangeš, 1987; Jelčić, 1997). Kada je
u pitanju književnokulturni rad banove supruge, onda se, s jedne strane, o njoj
govori kao o mecenatkinji, odnosno kao o pjesničkoj inspiraciji. Na primjer,
njezinom je potporom Međimurac Baltazar Milovec (1612-1678) tiskao molitvenik Dvojdušni
kinč (1661) u Beču, te joj ga stoga i posvetio; odnosno brat Fran Krsto je,
najvjerojatnije, u tamnici ispjevao elegičnoga Tituluša nima i posvetio
ga akrostihom - FRANKOPAN ZERJNJ KATTARJNA - svojoj sestri, a ban Petar Zrinski
napisao je 29. travnja 1671. godine, i to samo nekoliko sati prije smaknuća u
Bečkom Novom Mestu, najljepše privatno, zapravo ljubavno pismo banici
Katarini, koje je uskoro obišlo Europu, ali nikada nije stiglo i do banove
supruge.
Postoji,
međutim, i drugačije viđenje njezina lika, jer su je neki smatrali i uzrokom
urote - suvremenici su je, naime, doživljavali oholom, koristoljubivom,
častohlepom i nepristupačnom osobom, pa čak i začetnicom zrinsko-frankopanske
katastrofe (Zvonar, 1998: 106). To posebice dolazi do izražaja u vremenu nakon
travanjskog smaknuća 1671. godine, kada su mnoge pjesme oplakale smrt hrvatskih
velikaša, a na nesretnu se Katarinu sručile brojne onodobne pučke kletve (npr.
da je bogatstvo stekla otimanjem od udovica i sirotinje). Ispjevane su
prigodnice i poeme u kojima se ovom tragičnom ženskom liku iz hrvatske
povijesti pripisuju najružnije značajke (o tome se, na primjer, doznaje iz
pjesme Cantio mixta, koja govori o uroti, a motto joj je – Summum
malum mulier mala /Najveće je zlo zla žena/, kao i iz pjesme-pamfleta Alia
vero de rebellione comitis Petri Zrini /Druga istinita o buni Petra
Zrinskog/). Slobodan Prosperov Novak kaže da je Katarina "prikazivana
kao pokretačica urote, kao neka ozaljska Lady Macbeth" (Prosperov Novak,
1999: 458).
Pod
teretom optužbi i proklinjanja banova je supruga poživjela još samo dvije
godine u samostanu-tamnici u Grazu, u kojoj će stotinu godina kasnije tamnovati
još jedan Hrvat – Mateša Antun Kuhačević.
2.
Kada je riječ o književnu stvaralaštvu Katarininu, onda se
u literaturi ističe njezin izvorni i prevoditeljski rad, a bibliografija je
svedena tek na jedan naslov – Putni tovaruš (Benetke, 1661.; zatim
objavljen još i 1687. i 1715. godine kao prerađeno i skraćeno izdanje). U
novije je vrijeme pronađen oveći Frankopankin rukopis, poznatiji u literaturi
kao Ledićeva pjesmarica (pronašao ju je i otkupio novinar i publicist,
poznati lutajući reporter, Gerhard Ledić /Zvonar, 1998: 109/). Riječ je o
debljoj bilježnici koja broji 160 ispisanih listova (320 stranica); riječ je o
kanconijeru koji je završen prije Katarinine smrti; u njega su uključene i neke
pjesme brata Frana Krste, a neke su dopisali i oni u čijem se posjedu pjesmarica
kasnije nalazila (npr. grofica Barbara Sidonija Peranski od Perne /kod
Topuskog/, Ferenc Delišimunović-Jelačić, Baltazar Patačić). Ipak, sa sigurnošću
se može trideset i jedna pjesma pripisati samoj Katarini (Zvonar, 1998: 110).
Na ovaj je način pjesnički opus ove spisateljice znatno proširen u odnosu na
onu jedinu pjesmu, tj. verzificirani predgovor (osmerački katreni, rime abab)
iz Putnoga tovaruša (Vsakomu onomu ki štal bude ove knjižicee), koja se
– jedinstveni je stav njezinih proučavatelja – pripisuje Katarini, dok se za
sve ostalo iz ovoga molitvenika kaže - opet jedinstveno – da je preuzeto iz
njemačkih predložaka: "Inače, tekst Putnoga tovaruša ni po čemu
nije izvoran nego je u njemu sve, osim uvodne i vrlo ganutljivo intonirane
pjesme Vsakomu onomu, ki štal bude ove knjižice, autorica preuzela iz
njemačkih predložaka: (...)." (Prosperov Novak, 1999: 459)
U
ovom predavanju bavimo se više upravo navedenom tvrdnjom, koja se poput leit-motiva
provlači kroz literaturu koja se bavi Putnim tovarušem. Može li se,
naime, bezrezervno tvrditi da su samo uvod (posveta i predgovor) izvorni,
originalni tekstovi Katarinini, a sve ostalo da je - prijevod?
Na
ovakvo pitanje čitatelja navode dvije činjenice: prvo – tekst predgovora, i
drugo – pozicija molitelja (onoga tko se moli Bogu) u molitveniku.
Tekst predgovora. Poduljim naslovom
predgovora Katarina je Zrinska jasno odredila široku čitateljsku publiku, kojoj
je knjiga upućena, jer je riječ o dobrim hrvatskim i slovinskim kršćanima i
kršćankama:
"Vsega hrvatckoga
i slovinskoga gospodi i poglavitim ljudem obojega spola, vsake vrste i fele
dobrim krščenikom od mene službu i poklon, a od Gos. Boga zdravje, sriču, i
veselje; na ovomu svitu dug žitak, a po smrti vsakomu kraljestvo
nebesko." (Frankopan Zrinski, 1661: nepag l. *4)
Na
deset stranica teksta Katarina ozbiljno razmišlja, pa čak i kritizira određene
pojave. Izdvajamo nebrigu za hrvatsku knjigu, jer se i ono malo napisanih
knjiga, kaže ona, ne čuva. Ovakvu tešku situaciju u kojoj se našla domaća knjiga,
Katarina želi poboljšati vlastitim trudom – pisanjem knjige, iako je svjesna da
će to izazvati brojne prigovore, i to ne zbog knjige same, nego zbog onoga tko
ju je napisao, a to je žena, i k tomu još iz obitelji Zrinskih. Zatim autorica
objašnjava naslov knjige, čiju topiku puta možemo čitati nemetaforički
(molitvenik je knjiga koja nas može pratiti na bilo kojem putu) i metaforički (tovaruš
je naš životni prijatelj ili bračni drug). Ono što je bitno za našu temu, jest
onaj dio u kojemu Katarina govori o izvorima svoje knjige, odnosno gdje govori
o predlošcima kojima se služila u pisanju molitvenika. Riječ je o njemačkim
djelima, koja je, vjerojatno, sama prevela, ali neke su molitve i njezina
originalna ostvarenja:
"Knjižice ove iz čuda nimških kripostnih pismih i štampi, kakono
pčela z vnogih rožic slast vzamši, zibranijmi pobožnostami napunih i popisah,
da iz njh, komu dopadu, jur pripravnu i gotovu, tim laglje slaju od meda
slatkoču občuti.
Vnoge u njh vridne prošnje i molitve spravih,
da š njimi ki je molil bude, ne dugom niti grustnom, nego hitrom i kratkom
vrimenu nebo proletivši, pred prestolje Božje postavi se." (Frankopan
Zrinski, 1661: nepag. l. *5 – l. *5v; potcrt. Z.Š.)
Iz
navedenoga je jasno da je molitvenik prijevod nekih njemačkih predložaka, ali
je isto tako jasno da je neke molitve spravila i sama Katarina. Kako nam
autorica nigdje ne govori o tome koje bi to bile njezine spravljene molitve,
to u njihovu odgonetavanju može poslužiti pozicija molitelja/recipijenta.
Pozicija molitelja. Kao što je već rečeno,
Katarina je Zrinska u prozno oblikovanu predgovoru jasno odredila čitateljstvo
kojemu je namijenila svoju knjigu - Gospodi i poglavitim ljudem
obojega spola. Recipijenta obaju spolova naznačuju molitve ovoga tipa:
"Za mrtve.
Vernih,
Bože, vsih Stvoritel i Odkupitel, dušam slug i službenic tvojih
odpuščenje vsih podaj grihov, da proščenje ko su vsagdar želili pobožnimi
molbami dostignu." (Frankopan Zrinski, 1661: 323; potcrt. Z.Š.)
Samo
je ženskomu čitateljstvu namijenjena, na primjer, sljedeća molitva:
"Molitva. Nad rodečim ditetom.
Sveta
Marija rodila je Gospodina našega Ježuša Križtuša prez bolezni i prez tuge,
Elizabeta rodi Ivana Krstitela: tako i ova službenica Božja NN. mozi roditi
prez tuge, bolezni, i prez straha. Izajdi dite van krst te zove, izlizi
živo ali mrtvo. Ki Lazara iz groba zvaše: Lazare hodi van, (...).
I neka se trikrat
reče na rodečom ženom." (Frankopan Zrinski, 1661: 283-284: potcrt. Z.Š.)
A
muško čitateljstvo naznačuju molitve ovoga tipa:
"Molitva. V žalosti u turobnosti.
O
slatki Gospodine Ježuš Križtuš, pravi Bog, koji si iz naručja tvojega nebeskoga
Otca na ov svit poslan grihe osloboditi, onih koji su u nevoljah osloboditi, koji
su u sužanjstvu odkupiti, koji su rastirani i razagnani skupa spraviti, koji su
putniki u domovinu zapeljati; smiluj se i zvrh onih koji su skrušenoga i
turobnoga srca, obatrivi žalostne, ojači mlahave. I vkripi plačuče. Gospodine
Ježuš Križtuš, oslobodi i občuvaj mene slugu tvoga od vse nevolje i
turobnosti u koje sam sada postavljen." (Frankopan Zrinski, 1661:
359-360; potcrt. Z.Š.)
Pored ovakvih
tekstova koji jasno određuju recipijenta njegovom spolnom pripadnošću, nailazimo
i na molitve u kojima govornik jedanputa govori u ženskome, a drugi puta u muškome
rodu, kao na primjer:
"Molitva četrta. K angelu čuvaru.
Iz
glubine skrušenoga srca moga poniznim te zakonom prosečega pristupljam k tebi
presvitli preslavni i prečisti Duh angelski, vojvoda i herceg paradižomski, koji
od početka začeća žitka moga od obilnoga zdenca milosrdnosti Božje odlučen jesi
na čuvarstvo i providjenje moje nevridne persone i nedostojne službenice tvoje:
dostojaj se sada prigljedati i braniti mene od himbe i vkanjivanja, od hudobnosti
i prevare vraga paklenskoga; i da kriposti svetoga križa † budem
mogal obladati vsaku nasladnost telovnu, gizdost žitka, i vsaku drugu
nespodobnu propast stare zmije neverne." /Frankopan Zrinski, 1661:
194-195; potcrt. Z.Š.)
Sličnu
smo "nespretnost" susreli i u najstarijem tiskanom Hrvatskom molitveniku
(15. st.), ali i u Dešićevu Raju duše (1560), u kojima se navedena
''nespretnost'' dogodila, vjerojatno, stoga što je autor-muškarac prilagođavao
tekst ženskome čitateljstvu (Hrvatski je molitvenik bio
namijenjen jednom ženskom samostanu, a Raj duše "drugoj"
Katarini, kćerci Ferdinanda Frankopana Ozaljskog, rođenoj oko 1525. godine). Rezultat su ovakovih
postupka bile i molitve svetaca koji se mole u ženskome rodu. U
slučaju nekih Katarininih molitava situacija je obrnuta - autor-žena prilagođava
tekst muškom čitateljstvu (sveta se Brigita moli u muškom rodu!), i to
vjerojatno stoga što se oblici za muški rod osjećaju kao zajednički skupini
koju čine muške i ženske osobe, a kojoj je Katarina svoj molitvenik i
namijenila.
U
literaturi je već konstatirano da je Frankopankin molitvenik prijevod s
njemačkog predloška/predložaka, s napomenom da je predgovor izvorno njezin. Mi
bismo ovdje, ipak, na temelju analize pozicije govornika/iskazivača/molitelja
(tj. autorice) i recipijenta pokušali proširiti autoričinu izvornost i na prvih
četrdesetak kartica molitveničkoga teksta.
U
Katarininu molitveniku, kao što je već i bilo rečeno, prevladavaju tekstovi
pisani u muškom rodu i za muški rod, malobrojne su molitve pisane
za "sluge i službenice", a vrlo su rijetke one pisane u ženskom
rodu i za ženski rod. Izuzetak u odnosu na ovako opisano stanje jest
prvih četrdesetak stranica teksta Putnoga tovaruša (točnije od 1. do 43.
stranice!), gdje se nalazi molitva za svaku potrebu i one za sretnu smrt.
Posebnost ovih molitava čini dvoje:
prvo – upravo dosljedna
upotreba oblika za ženski rod (npr. sbantovala, reči mogla, službenicu tvoju
N., meni N. grišnici, meni N. službenici tvojoj, spasena budem, meni grišnici,
budem mogla, ova službenica tvoja, službenica tvoja N. koju si odkupil,
osloboditi mene grišnicu, vdili meni grišnici, ja nedostojna službenica
tvoja);
i drugo – moliteljičino uporno spominjanje neprijatelja
(od 1. do 43. stranice riječ neprijatelj javlja se – 30 puta!), kojih se, Božjom
pomoći, želi osloboditi, pa čak im se i osvetiti, i to ne smo jedanputa. Naime,
samo je izrazito energičan karakter mogao napisati sljedeće retke:
"Vsliši
Gos: molitvu moju da se pomožem od straha neprijatela, otmi dušu moju, koga
vusta puna proklestva jesu, čemera i himbe, pod jazikom njegovim trud i
bolizan. Da ja progonim neprijatele moje, i vhitim nje i ne ogledam se
doklam ne pomanjkaju, zatarem je i ne budu mogli dalje obstati, opasti hote pod
noge moje, i razmrvim je kako prah pred obrazom vitra, i kako blato na vulici
potapčem je." (Frankopan Zrinski, 1661: 37-38; potcrt. Z.Š.)
Po
prirodi je upravo Katarina Zrinska, kažu njezini životopisci, bila slična
karaktera: "Po prirodi pronicava i oštroumna, jake volje, samosvjesna i
odrješita, rodoljubiva i neprijateljski raspoložena prema Nijemcima, a po
istaknutom položaju Petrovu moćna i častohlepna, Katarina je bila i veoma
poštovana." (Šojat, 1974: 8) Spomenuti "osvetoljubivi" navod
korespondira – slučajno ili ne – s nekim karakternim osobinama banove supruge
Katarine.
Oblici
za ženski rod, naime, pretpostavljaju čitateljicu, ali čini nam se, ne
samo kao recipijenta, nego i kao autora, jer bi velika učestalost riječi neprijatelji
mogla upućivati upravo na Katarinin životopis, odnosno na samu autoricu kao
recipijenta. Na takav nas zaključak navodi i tekst predgovora, koji se
pripisuje Katarini, a u kojemu je ona sama predvidjela da će biti onih koji će
za zlo uzeti njezin posao, odnosno oglasit će se neprijatelji obitelji
Zrinskih. Inače, molitvenim tekstovima 17., pa ni 18. stoljeća nije
svojstveno tako često i opširno, odnosno tako emocionalno snažno obojeno
izgovaranje riječi neprijatelj, nego upravo suprotno – obično se moli za
neprijatelja (usp. Šundalić, 2001: 234). Ako spomenuta čitateljica nije
neka neodređena "službenica N." (koja se često spominje u tekstu i
što se moža razumjeti i kao dio molitveničkih manira), nego sama banova supruga
(na što upućuje poveći ornament na početku svake veće cjeline u kojoj su jasno
upisani inicijali K /Katarina/ i C /Chatarina/), koja u Boga
traži spas od svojih neprijatelja, onda bi i prve 43 stranice (a ne samo
predgovor!) mogle biti njezine – i to i autorski, i čitateljski (Katarina ih je
kao spisateljica pisala najprije za sebe kao čitateljicu).
Već
se na idućoj 44. stranici nalazi molitva pisana samo u muškome rodu –
"(...) oglej se na me ničemurnoga grišnika od tebe proščenja
prosečega, (...)." (Frankopan Zrinski, 1661: 44; potcrt. Z.Š.), a o
Katarininim neprijateljima više nema ni traga.
3.
Ako
bi se navedeno razmišljanje (predgovor koji upućuje na to da je neke molitve
napisala i sama Katarina, kao i pozicija onoga tko se na prve 43 stranice
pojavljuje kako u ulozi pisca tako i u ulozi recipijenta, tj. osoba ženskoga
spola!) prihvatilo kao održivo, onda bi se mogli reći da je i prvih četrdesetak
stranica molitava (točnije od 1. do 43. stranice) Katarina pisala najprije kao
žena-autor i to najprije iz vlastite pozicije i za sebe, dok
je sve ostalo bilo "spravljeno" i prevedeno za "Vsake vrste
dobrim i pobožnim ljudem".
Literatura i izvori
Detoni Dujmić,
Dunja, 1998, Ljepša polovica književnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
Frangeš, Ivo, 1987,
Povijest hrvatske književnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske – Cankarjeva
založba, Zagreb – Ljubljana.
Jelčić, Dubravko,
1997, Povijest hrvatske književnosti, Naklada Pavičić, Zagreb.
Ježić, Slavko,
1993, Hrvatska književnost od početka do danas (1100-1941.), Grafički zavod
Hrvatske, Zagreb.
Kombol, Mihovil,
1943, Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Hrvatska čitanka za više
razrede srednjih škola. Drugi dio, Izdanje nakladnog odjela Hrvatske državne
tiskare, Zagreb.
Prosperov Novak,
Slobodan, 1999, Povijest hrvatske književnosti. Od Gundulićeva poroda od tmine
do Kačićeva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756., III. knjiga,
Izdanja Antibarbarus, Zagreb.
Šojat, Olga, 1974,
"Molitvene knjižice" i Raj duše, Forum, br. 7-8., Zagreb.
Šundalić, Zlata,
2001, Molitvenici u Slavoniji u 18. stoljeću, u: Fra Luka Ibrišimović
i njegovo doba. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, urednik Filip
Potrebica, Naklada Slap, Jastrebarsko.
Švelec, Franjo,
1974, Hrvatska književnost sedamnaestog stoljeća, u: Povijest
hrvatske književnosti, Knjiga 3, Liber – Mladost, Zagreb.
Vodnik, Branko,
1913, Povijest hrvatske književnosti. Knjiga I. Od humanizma do potkraj
XVIII. stoljeća. S uvodom V.Jagića o hrvatskoj glagolskoj književnosti,
Matica hrvatska, Zagreb.
Zvonar, Ivan, 1998,
Poetska ostavština Ane Katarine Frankopan-Zrinski, Radovi Hrvatskog
društva folklorista, vol. 7, Zagreb.
Frankopan Zrinski,
Katarina, 1661, Putni tovaruš, Benetke
-
molitve iz Putnog tovaruša (1661.) za
koje se pretpostavlja da ih Katarina nije prevela iz njemačkog predloška, nego
da ih je sama sastavila (Kripostna molitva, Molitva za
dobru i srečnu smrt, str. 1.-44.) objavljene su i u zborniku „Zavičajnik.
Zbornik Stanislava Marijanovića“, Osijek 2005, str. 453.-464.
Prilog - Molitve iz Putnog tovaruša (1661.) za koje se pretpostavlja
da ih Katarina nije prevela iz njemačkog predloška, nego da ih je sama
sastavila (str. 1-44)
[1]
Kripostna
molitva
V vsakoj potribščini hasnovita moliti.
Ježuš
Marija budi s manom od jutra do noči u imenu Otca Boga † Sina † i
Duha † Svetoga. On blagoslov koji je iz neba došal kada se je Ježuš
Križtuš narodil, ta budi svrh mene N. On blagoslov, koga je Gos. Bog vrhu
prvoga |
[2]
človika
včinil kada ga je stvoril, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Gos. Bog
vstanjem svojim včinil, na vas dan on, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga
divica Marija včini nad svojim dragim Sinom Gospodinom našim Ježušem Križtušem
kada ga vidi vmirajuči na križnom drivu, on budi vrhu mene N. On blagoslov,
koga Gospodin Bog včini na svetom križu, kada je svoj duh spustil, budi vrhu
mene N. On blagoslov koga je Jožef včinil kada biše prodan u Egiptom, budi vrhu
mene N. On blagoslov koga je Tobias včinil, kada je sina svoga u tuje orsage
poslal, budi vrhu mene N. On blagos- |
[3]
lov
koga je Ježuš Križtuš včinil vrhu svoje drage matere odičene Marije kada je u
nebo vzeta, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga vsak redovnik reče nad s.
hostijom našega odkupitelja Ježuša Križtuša Nazarenskoga, budi vrhu mene N. On
blagoslov, koga s. Ivan včini svrhu Ježuša Nazarenskoga u Jordanu, budi vrhu
mene N. Ježuš Nazarenski krajl židovski, smiluj se meni N. Blagoslovi me i
občuvaj oda vsih mojih neprijateljov vijenih i nevijenih. O Gospodine
Ježuš Križtuški u tvojoj najvekšoj muki i strahu na križnom drivu prikovan jesi
sedam riči zgovoril, ponizno te prosim: daj da one svete riči vsig- |
[4]
dar
u mojem srcu prebivale budu. Prvu rič koju, Bože, ti reče: Otac, prosti im jer
ne znaju što čine. Drugu rič reče k razbojniku na križu visečemu: Danas s manom
hočeš biti u paradižomu. Tretu rič reče: Žena, vzmi zaisto, ovo sin tvoj
Ivane, ovo mati tvoja. Četrta rič koju Bog reče: Moj Bog, moj Bog, zašto si me
ostavil. Petu rič ku Bog reče: Žedan sam. Šestu rič reče Bog: Svršeno jest.
Sedmu rič reče Bog ovako: Bog Otac nebeski, u Tvoje ruke prepuščam duh moj. O
Gospodine Ježuš Križtuš, ovako prosim i ja tebe z poniznošćom iz dubine srca
moga, da mi oprostiš vse teške grihe |
[5]
moje,
s kimi sam ja tebe od mojega ditinstva kada zbantovala i daj mi milošču
da i ja budem reči mogla k tebi: Oh moj predragi Ježuš, u tvoje s.
milosrdne ruke preporučam dušu i tilo moje Križtuškoj oposrid med neprijateli
svojimi. Z onim strahom, z onom ljubavjom, s onom poniznošćom svoje ljubljene
matere divice Marije, z onom tugom nje, z onom ztrpljivošćom s. Ivana
Krstitela, z onom miloščom Ježuša Križtuša, z onom pravicom Davidovom, silnom
mogučostćom Petrovom, s velikim vfanjem s. Matije, s krstnom kupeljom s. Ivana
(dalje redak nečitak zbog oštećenosti lista – op. Z.Š.), svitlosćon
sunčenom (dalje redak nečitak zbog oštećenosti lista) zapovidjom
danom Mo- (dalje redak nečitak zbog oštećenosti lista) |
[6]
ža,
z istinom Šimunovom, z glubinom morskom, z jakošćom zemaljskom, S. † obladanjem.
Tim i tako grem i ja oposrid neprijateljov mojih viđenih i neviđenih.
Mir Gos. naš. Ježuša Križtuša, kripost i jakost njegove s. muke, zlamenja S. †
milošča i jedinost njegove ljubljene Matere, občuvanje vsih korov
angelskih, molitve vsih izabranih svetcev Božjih i vzvišenje našega
Zveličitelja na križno drivo. Ježuš Nazarenski, kralj židovski, budi moj
obranitel, vporišče i predobitel vsih mojih neprijateljov (početak
retka nečitak zbog oštećenosti lista) vsakoj supro (početak retka
nečitak zbog oštećenosti lista) i nepravici, i obču (početak retka
nečitak zbog oštećenosti lista) na duši i na tilu i (početak retka
nečitak zbog oštećenosti lista) u svetih pet |
[7]
ran
našega Gos. Ježuša Križtuša i preporučam sebe i vse grišnike u milošču S.
Trojstva, i u jakost žitka njegovoga, i s. smrti njegove, ja se blagoslavljam
na vse dobro koje se čini na nebu i na zemli, ja se preporučam u istinu i
mudrost, tulikojer u tilo i u krv našega Gospodina Ježuša Križtuša, ja se
preporučam u občinu vsih Svet. Božjih † Križtušev vzmi od mene N. vse
trapljenje i očituj mi vsa dobra. † Križtušev vzmi od mene vsu
suprotivnost i žalost. † Križtušev budi z manom, oberh mene, okolu mene
i pod manom, blagoslovi mene, Vsemoguči Bog u Svetoj Trojici od vsake nagle
žalosti i još |
[8]
me
blagoslovi njegova s. krv, koju je s. Marija majka Božja u svojem svetom srcu
nosila. Ježuš i Marija, ja idem danas van u miru Božjem, občuvaj mene sveta
vira oda vsih zlih očiju, občuvaj mene sveta vira oda vsih zlih pogub, očuvaj
me S. Trojica oda vse srčene žalosti, neka me očuva Tvojih svetih pet ran oda vsakoga
zla jazika. Ja vtiskam tri rože u moje srce. Prva je našega ljubljenoga Ježuša
Križtuša. Druga je njegove drage majke Marije. Treta je njegove s. krvi, ta mi
neka bude za veliki beteg, kugu i naglu smrt. Z Gos. Bogom hoču vstati gori, u
miru Božjem hoču se ganuti i molim Gos- |
[9]
podina
Boga ponizno da pušča svoga s.angela pred manom koji včini da vsi moji neprijatelji
zamuknu pred manom, kako i mrtvih ljudi jaziki. Sada jur hoču hoditi
blagoslovivši se imenom Boga † Otca nebeskoga, Boga Sina † i Boga
† Duha Svetoga. Amen.
Blagos
† lovi me Bog Stvoritelj neba i zemlje od sada doklam god opet jutro
bude, k tomu mi pomozi Otac † Bog nebeski, Bog † Sin i Bog S. †
Duh, koji me oslobodi oda vsih zlih ljudi i jadovitih stvari. Amen. |
[10]
MOLITVE
Za dobru i sričnu smrt i protiva vsakoj pogibeli telovnoj
Naslidovanje S. Evangelioma po S. Ivanu. Slava tebi Gospodine.
V
početku biše rič i rič biše pri Bogu, i Bog biše rič, to biše v začetku pri
Bogu. Vsa po njem včinjena jesu i prez njega ništar ni včinjeno, što včinjeno
jest. V njem biše žitak, i žitak biše svitlost ljudi, i svitlost u tminah
sviti, i tmine nisu nje objele. Bi človek poslan od Boga, komu ime biše Ivan,
on |
[11]
pride
na svidočanstvo, da svidočanstvo včini od svitlosti, da bi vsi virovali po
njem, ne biše on svitlost, nego da svidočanstvo skaže od svitlosti. Biše
svitlost istina, koja prosvičuje vsakoga človika pridučega na ov svit; na svitu
biše i svit po njemu stvoren jest i svit njega ne pozna, u svoje pride i svoji
njega ne priješe, kuliko godir ga priješe, da im oblast sine Božje biti, onim
ki viruju u Ime njegovo, koji ni od krvi, niti hotinja tilovna, niti hotinja
muškoga, nego od Boga rođeni jesu. I Rič Tilom včinjena jest i prebivaše u
nas. I vidismo slavu njegovu, slavu kako Jedinorođenoga od Otca |
[12]
puna
milosti i istine. Bogu hvala.
Slava
i hvala Sinu Davidovu, blažen ki dojde u Ime Gospodinovo. Spasi nas Gospodine u
visini nebeskoj.
†
Po
kojem, Gospodine, vsa ova dobra vazdar stvaraš, posvečuješ, oživ † ljaš,
blagoslav † ljaš i poda † ješ nam. Po njem, i s njim, i u njem
jest Tebi Ocu Bo † gu Vsemogučemu u jedinosti Duha † Svetoga
vsako poštenje, slava, kripost i oblast, va vse vike vikov. Amen. |
[13]
Pomolimo se.
Zapovidmi,
spasenjimi spomenjeni i Božjim napravljenjem naučeni smimo govoriti:
Oslobodi
mene, Gospodine, molim te službenicu tvoju N. oda vsega zla
prošastna, sadašnja i prišastna u duši i tilu, za me stoječi preslavna vazdar
diva Marija majka tvoja, z blaženimi apostoli tvojim Petrom, Pavlom i Andrijem,
sa vsimi sveci tvojimi. Daj milostivno mir meni službenici tvojoj. (kraj
retka nečitak) zdravje po vse dni moje, da s pomočom milošče tvoje budem
oslobođena od grihov mojih po Križtušu Go- |
[14]
spodinu
našem. Amen. Mir Gospodinov budi vazdar s nami. Amen.
Mir
on tvoj Gospod. Nebeski Bože, koga si vučenikom tvojim ostavil, neka vazdar
prebiva vsađen u srcu mojem, i da bude vazdar med manom i mojimi neprijateli
viđenimi i neviđenimi. Amen.
Mir
Gospodinov, lice Gospodinovo, tilo Gospodinovo, krv Gospodinova, budi meni
N. grišnici moč i pomoč, kripost, zaslon, obramba i vtišenje duše i tila
moga. Amen.
Janče
Božji, ki od dive Marije dostojal se jesi roditi odauzimljuči na križu grihe
svita, smiluj se duši i tilu momu. Amen. |
[15]
Janče Božji, ti Ježuš Križtuš, ki prikazan jesi na spasenje
svitu, smiluj se duši i tilu momu.
Janče Božji, po kom spaseni bivaju vsi virni, podaj meni na
ovom i pridučem svitu vikovični mir.
O Adonaj, po kom vsa oslobođena jesu, oslobodi mene oda
vsega zla. O Adonaj, po kom vsa oslob. jesu, vtiši mene, vkripi mene, pomozi
mene u vsih nesričah, nevoljah, i suprotivščinah mojih, i od sih zasidov neprijatelov
mojih viđenih i neviđenih, oslobodi mene.
† V ime Otca Boga, koji je vas
svit stvoril.
† V ime Sina, koji je vas svit
odkupil. |
[16]
† V ime Duha Svetoga, ki je vas
Zakon ispunil, preporučam mene vsu. Amen.
† Blagoslov Otca Boga
Vsemogučega, i Sina, i Duha S. budi vazdar s manom. Amen.
† Blagoslov Otca Boga
Vsemogučega, ki je vsa samom ričjom včinil, budi vazdar s manom. Amen.
† Blagoslov Gospodina našega
Ježuša Križtuša budi vazdar s manom. Amen.
† Blagoslov Duha Svetoga i z
sedmimi darmi svojimi, budi vazdar s manom. Amen.
† Blagoslov blažene divice
Marije s Sinom svojim, budi vazdar s manom.
† Blagoslov i posveče- |
[17]
nje
kruha i vina, ko je Gos. naš Ježuš Križtuš včinil, kada je podal včenikom
svojim govoreči: Vzmite, ijte i pijte, ovo je tilo i krv moja ko se na križu propet
i prolit hoče. To činite na moje spominanje i na odpuščenje vsih grihov. Budi
vazdar s manom. Amen.
† Blagoslov angelov, arhangelov
kriposti, poglavnikov prestolja, gospodstvi kerubinov i serafinov budi vazdar s
manom. Amen.
† Blagoslov patriarkov i prorokov,
apostolov, mučenikov, spovidnikov, divic i vsih svetih Božjih, budi vazdar s
manom. Amen.
† Blagoslov vsih nebes |
[18]
Božjih,
budi vsagdi i vazdar s manom, kraljestvo, veličanstvo zaščiti mene, vična
dobrota vladaj mene, neugašena ljubav vžgi mene, neizmireno Božanstvo opravi
mene, moč Otčina občuvaj mene, mudrost Sinovljeva oživi mene, kripost Duha
Svetoga vazdar prebivaj med manom i med vsimi mojimi neprijateli
viđenimi i neviđenimi. Amen. Oblast Otčina vtvrdi mene, mudrost Sinovljeva
prosvitli mene, vtišenje Duha S. vtiši mene. Amen.
† Otac mir, Sin žitak, Duh S.
likarstvo spasenja, blagoslovi mene. Amen. Božanstvo i milosrđe Božje,
sahranjenje ljuba- |
[19]
vi
njegove zdrži mene. Človičanstvo njegovo vkripi mene. Amen.
O Ježuš Križtuš, Sin Boga živoga, smiluj se meni griš.
O Emanuel od suprotivnikov duhovnih i od vsih neprijatelov
viđenih i neviđenih, i od vsega zla obrani me. Ježuš Križtuš Kralj dojde u
miru, Bog človikom posta, ki za nas milosrdno i pokorno muku strpi. Ježuš
Križtuš Kralj mirovni, budi vazdar s manom, i med manom i neprijateli
mojimi. Križtuš zmaže, Križtuš kraljuje, Križtuš zapovida, Križtuš neka obrani
mene oda vsega zla. Ježuš Križtuš dostojaj se meni moč dati, da izmoči budem
mogla vse mo- |
[20]
je
neprijatele. Amen.
Ovo križa † Gospodina našega Ježuša Križtuša,
razbižite se strani suprotivne, zmogal je lav od roda Judova, koren Davidov.
Aleluja, aleluja. Zveličitel svita zveliči nas, ki si po križu i krvi tvojoj
odkupil mene, pomozi meni, tebe molim, Bože moj. O Agios † O Theos †
Agios Iskiros † Agios Athanatos † Eleison imas. † Sveti
Bože † Sveti jaki † Sveti nemrtelni, smiluj se meni N.
službenici tvojoj, pomočnik budi moj, Gospodine ne ostavi mene, ne oduri
me, Bože zveličitel moj, na pomoč moju prigledaj, Gos. Bože spasenja moga.
Prosvitli oči moje da |
[21]
nigdar
ne zausnem u smrti, da kada ne reče neprijatel moj, premogoh suprotiva
njemu. Gospodin bude moj pomočnik i ne uzbojim se da mi što včini človik.
Oslobodi
mene milostivi Ježuš Križtuš, občuvaj mene, pomozi meni i spasi me u ime
Ježuša, vsako kolino pokliče, nebeski, zemaljski i paklenski, i vsaki jazik
hvali Gosppodina, ar je Ježuš Križtuš u diki Otca Boga. Znam milosrdni Ježuš,
da koji godir dan, vru zazovem tebe, spasena budem. Milostivni
Gospodine Ježuš Križtuš, Sin živoga Boga, ki u kriposti tvoga predragoga
imena, tulika si čuda včinil i tvoju obilnu likariju vbogim dal. |
[22]
Bože,
u tvojoj jakosti i imenu vragi se tirahu, slipi viđahu, gluhi slišahu, hromi
hodijahu, nimi govorahu, gubavi očiščavahu se, betežni ozdravljahu se i mrtvi
gori vstajahu. I kad se tvoga slatkoga Sina ime imenuje, pisam u vuhu čuje se,
med u vustih kuša se. Vrag izganja se, vsako kolino klanja se, nebesa raduju
se, hudobne napasti odganjaju se, vnoga proščenja dobivaju se, nazlobi koji su
od svita, tila i vraga, odnimlju se i vsaka dobra na misto dobivaju se. Ar koji
godir zazove Ime ovo, spasen bude, koje je rečeno prvo i nazvano nego se je u
vtrobi majke začel.
O
Ime slatko, Ime vkri- |
[23]
pljujuče
srce človičje, Ime žitka, zveličenja i radosti, Ime predrago, veselo, slavno i
milostivno, Ime vtišujuče grišnika, Ime zpuzujuče, vladajuče, zdržeče vsake
stvari stvorene. Zato milostivi Ježuš, vgodno budi tebi, da u ovoj predragoga
Imena tvoga kriposti, odbiješ vraga od mene; prosviti me slipu, oslavi
me gluhu, očitovaj me hromu, otvori mi jezik nimoj, očisti
me gubavu, objači me nemočnu i mlahavu, vzdigni me mrtvu, obstri
me miloščom tvojom nagu, i prosvitli me Imenom tvojim ležeču u tamnosti,
da prosvičena iznutra i izvana tvojim presvetim Imenom, i vtvrđena milo-
|
[24]
ščom
budem mogla va tebi živiti, zastri mene milostivi Ježuše, petimi ranami
tvojimi, i sigurna budem oda vsih napasti, tebe hvaleči, tebe poštujuči
koji si toga dostojan, ar si ti on odičeni Sin Božji, u kom se, nad kim se i po
kom se vsa ravnaju i vladaju. Tebi hvala i poštenje, tebi slave, tebi dike, na
vsih vikov, vike. Amen.
Neka
bude Gospodin Bog Ježuš Križtiš pri meni da me nasiti, pri meni da bude da me
zdrži, s manom da bude da me očuva, pred manom da bude nek me vodi, s manom
neka bude da me brani, da me blagoslovi, u meni neka bude da me ožive, po- |
[25]
lag
mene neka bude da s manom neka vlada, vrhu mene neka bude da me vkripi, vazdar
s manom neka bude da odauzame od mene vsu muku vične smrti, ki z Otcem i S.
Duhom žive i kraljuje po vse vike vikov. Amen.
Ježuš,
Marije Sin, svicko spasenje i Gospodin, budi vazdar meni milostiv i milosrdan.
Pamet svetu, dobrovoljnu čast Bogu, domovini oslobojenje. I nitkor ne njega ne
poseže rukom; ar jošče ne biše došla vra njegova, ki jest, ki biše i ki bude
vazdar. alfa i omega, Bog i človik, početak i svršetak, budi meni ta zazivanje
na vično zaščičenje. Amen. |
[26]
Ježuš
Nazarenski, kralj židovski, pismo hvale vzmožne, Sin Marije divice, smiluj se meni
grišnici i naputi me po tvojoj milošči na stazu vičnoga zveličenja. Amen.
A
Ježuš znadijuči vsa prišastna vrhu sebe, izajde i reče njim: Koga iščete? Odgovoriše
njemu: Ježuša Nazarenskoga. Reče njim Ježuš: Ja sam. A staše i Judaš ki
prodavaše njega s njim. Da kako reče Ježuš: Ja sam, odajdoše nazad i opadoše na
zemlju i opet opita nje: Koga iščete? A oni rekoše: Ježuša Nazarenskoga.
Odgovori im Ježuš: Rekal sam vam, da Ja jesam, da ako mene iščete, pustite ove
odit. † Lance, križ i čav- |
[27]
li,
trnje, smrt, ku podnesoh, kažu kako sam nevoljnih grihe odnimal, od ran vsih
mene mentuj i pogibeli.
Petere
ran Božje, neka budu vazdar likarija moja. Ježuš jest put † Ježuš jest
žitak † Ježuš jest istina † Ježuš jest istino mučen †
Ježuš jest razpet † Ježuš Sin Božji, smiluj se meni † Ježuš iđaše
oposrid njih i nitkor silnom rukom ne poseže na Ježuša, ar jošče ne bi došla
vura njegova.
Pomolimo se.
Slatki
Gospodine Ježuš Križtuš, Sin Boga živoga, ki si odgovoril Židovom hotijučim
tebe vhititi: Ja sam. I: Ako mene iščete, pustite |
[28]
ove
otiti. Tad oni Židovi odstupiše nazad i opadoše na zemblju, tako da onu vuru
tebi škoditi nisu mogli. Kako je to istina i istinu biti verujem i tvrdim, tako
milosrdni Gospodine Ježuš Križtuš, mene sada i vazdar dostojaj se čuvati oda
vsih mojih neprijatelov meni škoditi hotijučih, i nje od mene oditi
včini, da mi nikakor, ni u ničem škoditi ne budu mogli, nego da srično izajdem izpred
ruk njihovih na put mira i batrivosti, na diku i hvalu tvoga S.Imena, koje je
blagoslovljeno na vike. Amen. |
[29]
Pomolimo se.
Gospodine
vsemoguči Bože, Otac nebeski, ki si rasul tolnač i jazike neprijatelov tvojih,
koji su se bili zaprisegli suprotiva Božanstvenoga tvoga veličanstva jakosti.
Ti Gospodine po Imenu Sina tvoga ljubljenoga Gospodina našega Ježuša Križtuša,
razvrzi vse hudobne tolnače i nenavidna mišljenja i zmišljenja vsih mojih neprijatelov
i razhiti po Imenu tvojem svetem, desnice tvoje oblaščom nenavidnost njihovu
nakanjenu meni na zlo, i včini onimiti jazike njihove, što bi govorili suprot
meni i zadr- |
[30]
ži
njih moč izvršiti i početi, koja godir protiva meni želiju, vsa jim zakrati, za
dostojnost roditeljice Sina Tvoga Marije i svetih apostolov tvojih i vsih
svetih, prigledaj i brani mene pod sinicom kreljuti tvojih blaženih i od vsih protivnikov
mojih, himbenih zasidov, milosrdno oslobodi, otmi i obrani mene, da ne budu
mogli po nenavidnosti i čalarnoj hudobnosti oblast svoju protiva meni ispuniti.
Po Križtušu Gospodinu našem. Amen.
Gospodine
Otac vsemoguči, koji si iz ništar vsa stvoril, i prvo nego bi včinjena bila vsa
progledal, i vsa koja su na nebu i na zemli vsa su ti podložna, |
[31]
ponizno
ti se molim, da oda vsih pogibeli i suprotivščin mene obraniš, i od oblasti i
zasidov vsih mojih neprijatelov vijenih i nevijenih oslobodiš. Potvrdi
Gospod. Što vdelal jesi u meni, prostri desnicu tvoju obrh mene i pošali angela
tvoga svetoga iz nebes, koji me občuva, obrani, zaščiti, pomore, pohodi i
obatrivi, dostojaj se Gospodine blagos † loviti mene, koji si na
odkupljenje došal na zemlju. Amen.
Zdrav križu † predragi, koji si se telu Križtuševu
vdal, i njegovimi predragimi vudami nakičen jesi bil, na poštovanje Imena
tvoga, Sveti † križe neka se za- |
[32]
sramiju
vsi koji me oduraju i proganjaju, a ja se neka ne sramim, neka se prestraše
oni, a ja se ne prestrašim, pripeljaj nadanje, dan ponevoljenja i z dvojim
skušavanjem stati nje, Bože moj, velike milosti. Amen.
Pomolimo se.
Gospodine
Ježuš Križtuš, Sin Boga živoga, ki si rekal Židovom: Vsaki dan bil sam pri vas
i niste me vhitili, oslobodi mene mili Bože i Gospodine, po toj svetoj riči
tvojoj, oda vsih neprijatelov mojih viđenih i neviđenih, telovnih i
duhovnih. Ar ako Gospodine ti moj pomočnik jesi, neču |
[33]
se
bojati da mi što godir včini človik, u kapicanu i vuzdi čeljusti njihove
zustegni da se ne približaju k meni, nego da poginu kako prah pred obrazom
vetrenim, i kako rose pred vručinom sunčenom. Tebe molim milostivni Gospodine
Ježuš Križtuš, da kako si ti za me na tvojem presvetom križu krv tvoju prolijal
iz presvetoga tila tvoga, tako pazi na mene, čuvaj, ravnaj, brani danas i vsako
vrime od nepravadna suda, od jalna i himbena človika i oda vsakoga, koji bi
mene progonil.
Premilosrdni Gospodine Ježuš Križtuš, po tom presvetom
križu † tvojem, i po ono odičeno tilo tvoje, |
[34]
koje
je na križu visilo, i za one rane ke su svicke grihe odaprale, odnesi od mene
sadašnju žalost i neprestanju tugu, i ne prepusti meni na pošpotanje neprijatele
moje, ne učini njim veselje vrhu mene. Gospodine Bože moj, včini s manom zna †
menje na dobro, da vide vsi koji me oduruju, ar ti Gospodine pomogal jesi mene
i vtišil jesi mene. Ovdi s manom je Ježuš Križtuš Nazarenski kralj židovski i
vsih narodov, ki na križu reče: Svršeno jest. On svojom dobrotom i milosrđem da
svrši meni vse potribščine dajuči svoju milost, odnašajuči nevolju, odganjajuči
žalost, vtišujuči neprijatelsku |
[35]
srdu,
njih na pravdu goneč i njihovu naglost razbijajuči, mene vazdar zdržujuči i
ravnimi puti vodeči na vičnu slavu. Ki je još rekal na križu: Otac u tvoje ruke
preporučam duh moj. A prvo je rekal: Ako mene iščete, pustite ove oditi. Ne
prepusti meni, Gospodine Bože milostivi, poginuti, u koga S. ruke preporučam
danas i vsako vrime dušu moju, tilo moje, činjenje, govorenje i mišlenje moje,
žitak moj, i konac žitka moga, dan i vuru preminuća moga, dan smrti i od mrtvih
vstajanje moje, da me čuva, ohrani, pomore, pohodi, i obrani, oda vsih mojih neprijatelov
viđenih i neviđenih. O Adonaj, sudi |
[36]
Gospodine,
što škodi meni, i izreni iz mene što se bori suprot meni, podri oružje i popadi
ščit, ter vstani na pomoč meni, istegni meč tvoj i zdvigni protiva onim koji
proganjaju mene. Reci Gospodine, duši mojoj: Ja sam, da se posramuju i vzboje
vsi ki išču dušu moju i da stupe nazad i da se posramuju vsi koji meni misle
zlo. Neka budu puti njihovi tmine i bluđenje, i angel Gospodinov neka stiska
nje, da budu kot prah pred obrazom vitrenim, i angel Gospodinov neka je
progoni, ar ti Gospodine, pošpota se š njimi i na ništar peljaš tugu dajuče
meni, razgubi je, Gospodine, u kriposti tvojoj, vkroti je, Gospo- |
[37]
dine,
obranitelju moj, i kako pomanjkiva dim, tako da pomanjkaju oni spred obraza
moga. Neka vpade vrhu vsih neprijatelov mojih strah i bojazan iz
zmožnosti tvoje, Gospodine. Da budu kako kamen negibljuči se doklam mimo projde
ova službenica tvoja, koju si odkupil v te vfajuči se, prostri
ruku tvoju i požriti hoče nje zemlja. Desnica tvoja, Gospodine, povekšana jest
u jakosti. Desnica tvoja, Gospodine, zatrla je neprijatele moje i v
slavi tvojoj vkrotil si vse suprotivnike moje.
Vsliši,
Gos., molitvu moju, da se pomožem od straha neprijatela, otmi dušu moju,
koga vusta puna prokle- |
[38]
stva
jesu, čemera i himbe, pod jazikom njegovim trud i bolizan. Da ja progonim neprijatele
moje i vhitim nje i ne ogledam se doklam ne pomanjkaju, zatarem je i ne budu
mogli dalje obstati, opasti hote pod noge moje i razmrvim je kako prah pred
obrazom vitra i kako blato na vulici potapčem je. Oslobodi mene od izdanja
občine, koji stave mene za glavu narodov. Smiluj se meni, Bože, smiluj se meni,
ar se v te vfa duša moja, i u sinici kreljuti tvojih vfati ču se doklam mimo
projde nazlobnost. Otmi mene, Gospodine, od človika himbenoga, i od muža
nepravedna oslobodi mene. † Oslobodi mene |
[39]
od
onih ki nepravicu čine i od ljudi krvnih spasi me. Otmi me od neprijatelov
mojih, Bože moj, i od borečih se suprot meni oslobodi me.
Gospodin
pomočnik moj, i hoču pomrsiti neprijatele moje, ar desnica Gospodinova
včini kripost, desnica Gospodinova izvisi mene, desnica Gospodinova včini
kripost, da tebi Gospodine, posvoji dušu moju. Bože, v te se vfam i ne
posramujem se, včini da se s manom ne špotaju neprijateli moji, nego da
budu negibljuči se kako kamen, doklam mimo njih projde službenica tvoja N., koju
si odkupil tvojom predragom krvjom. Ne spomeni se od nepravic starih |
[40]
nego
da nadajde mene milošča tvoja, po kojoj vsliši molitvu moju i ne oduri molenje,
da vsliši me, Gospodine, ar dobrovoljna jest milošča tvoja, i po vnožanstvu
milosrđa tvoga pogledaj na me, i ne obrni obraza tvoga od mene, ar se tugujem,
brzo vsliši mene, priglej k duši mojoj i oslobodi ju od neprijateljov
mojih, otmi mene, a vrhu njih proli srdu tvoju i naglost srditosti tvoje da
stigne nje, Bože spasenja moga. I za slavu imena tvoga oslobodi mene i milostiv
budi grihom mojim za ime tvoje.
Probudi
Gospod. jakost tvoju, i dojdi osloboditi mene grišnicu od progona neprijateljov
mojih. Vdili meni |
[41]
grišnici milost tvoju i od vsih neprijatelov
mojih oslobodi mene. Ar u te, Gospodine, vfah se i u te samoga prez vsakih
mojih dostojnosti vfam se, ar je veča milost tvoja od vsih mojih grihov. Zato
dostojaj se, Gospodine, mene milostivno osloboditi, kako si oslobodil Davida od
ruke Šaula i Golijata, Jakoba od ruke Ezava brata njegova, Danijela od jame
lavov, i Suzanu od kriva svidočanstva, ar ti jesi jakost moja u nevolji, ka je
obastrla mene, ti osloboditelj moj od neprijateljov mojih. Zato rastrgni
vuze moje i oslobodi me od vstajajučih protiva meni, da prikazan tebi za vsima
budem, jer ime tvoje nazvano jest |
[42]
vrhu
mene, ar ono zazivam i zazivati hoču, ar si ti rekal, vustmi tvojimi
presvetimi, da vsaki koji tebe zazival bude, spasen biti hoče, i sada ja nedostojna
službenica tvoja, tebe zazivam da oslobodiš mene i dušu moju i tilo moje
oda vsih tug i nevolj mojih. Smiluj se meni i oprosti grihom mojim, ki si
prostil Mariji Magdaleni, i ženi grišnici, i razbojniku s tobom na križu
visečemu, i mene privesti dostojaj se kamo si i njega dopeljal, u slavu rajsku,
gdi si ti z svetim tvojim svitlost, istina, nasičenje puno i veselje vikovično,
koji živeš i kraljuješ z Otcem Bogom u jedinstvu Duha Svetoga, Bog |
[43]
na
vse vike vikov. Amen.
†
Blagoslovi mene Bog Otac ki je vsa stvoril iz ništar † Blagoslovi mene
Božji Sin Ježuš Križtuš, ki je lasnom krvjom človika odkupil †
Blagoslovi mene Duh Sveti ki mene vazdar spasi milosrdna vtišenja
nadahnjenjem. Amen.
Mir Gospod. našega Ježuša Križtuša, kripost muke njegove,
znamenje S. † križa, čistoča blažene divice Marije † Blago †
slov vsih svetih, obranba † angelska i pomoč vsih obranih Božjih, neka
bude vazdar med manom i med vsimi mojimi neprijateli viđenimi i
neviđenimi sada i vsako vrime, i na vru smrti moje. Amen. Otac naš. Zdrava
Marija. |
[44]
MOLITVA
Od imena Ježuševa.
O
dobri Ježuš, o milostivni Ježuš, o preslatki Ježuš, divice Marije predragi Sin,
pun milosti i milosrdnosti, o mili Ježuš, smiluj se ti meni polag velike
milosrdnosti tvoje, o milostivni Ježuš, prosim te i molim za onu predragu krv
tvoju, koju si ti za grišnike prolijal, oprosti mi grihe moje, oglej se
na me ničemurnoga grišnika od tebe proščenja prosečega, i tvoje
presveto ime zazivajučega Ježuševo, ime slatko, o ime Ježuš ime naslad- |
[45]
no,
ime Ježuš ime nam na zveličenje dano. (...)