<
>
Upload File

Zusammenfassung
Geschichte / Historik

Osijek Kroatien

2008, Majić

Sophie A. ©

0.43 Mb
sternsternsternsternstern_0.2
ID# 31845







Fran Krsto Frankopan i Katarina Frankopan Zrinska

 

 

FRAN  KRSTO  FRANKOPAN

(Bosiljevo, oko 1643. – Bečko Novo Mjesto, 1671.)

 

- životopisna bilješka: nije sigurno kada se i gdje se rodio hrvatski velikaš i pjesnik, urotnik protiv habsburške samovolje (vjerojatno u Bosiljevu, između 1641. i 1643. g.); potekao je iz jedne (i to posljednje) loze knezova Krčkih; prva zapisana vijest o njemu je iz godine 1648. – rano je izgubio majku (''u kolipci''), potom oca (1652.), pa starijeg brata Gašpara (1653.), te brata Jurja (1661.); nekoliko je godina boravio u Italiji, zatim na isusovačkom sveučilištu u Grazu;

            - u Italiji je, u Macerati (1656.) objavio svoje prvo pjesničko djelo, latinsku Elegiju; u Italiji se oženio kardinalovom nećakinjom Julijom di Naro (1658.), a u nasljeđe je primio grad Nemi kraj Rima; vraća se u Hrvatsku, pomaže svom svaku/šogoru Petru Zrinskom poraziti Turke kod Jurjevih stijena u Lici (1663.); o uroti protiv Habsburgovaca (a nakon sramotnog mira u Vasvaru 1664. godine), koju su skovali hrvatski i ugarski velikaši, Frankopan je doznao kasno, tek 1669., i to slučajno, prilikom prevođenja pisma za Petra Zrinskog (bio je zamoljen od šurjaka Petra Zrinskog da prevede na talijanski jezik pismo za poljskoga kralja i tom se prilikom upoznao s pojedinostima urote); odmah se pridružio uroti, kojoj je nakon smrti Nikole Zrinskog na čelo stao brat mu Petar Zrinski; austrijska je vlada doznala za urotu, njihova je vojska zaposjela imanja urotnika; dana 12. IV 1670. Petar i Fran putuju u Beč, ne bi li od Leopolda I. dobili oprost; desilo se suprotno – po dolasku su ih uhitili i utamničili, pa ih nakon godinu dana osudili na smrt; smaknuti su 30. IV 1671. u Bečkom Novom Mjestu (odrubljene su im glave); dvije godine potom, 1673., umrla je i sestra jednoga a supruga drugoga urotnika – Ana Katarina Frankopan Zrinski;

 

- sudbina Frankopanovih djela: prije smaknuća Frankopan je morao svojim tamničarima predati sve svoje papire; tako je njegova ostavština dospjela u carski arhiv i u njemu, javnosti posve nepoznati, ostali dva stoljeća – kada je pred proslavu 200. godišnjice urote Franjo Rački u bečkome Državnom arhivu tragao za pisanim svjedočanstvima o njoj, njegov se pomagač Ivan Kostrenčić slučajno namjerio na rukopise dotada javnosti nepoznate; tako se tek 1871. godine o Frankopanu počinje govoriti i kao o književniku, a ne samo kao o urotniku;

 

- bibliografija - u Frankopanov opus ulazi: Elegija (na latinskom), Gartlic za čas kratit, Dijačke junačke, Zganke za vrime skratiti, Sentencije vsakojaške, Po svem svitu razglašena, prečudna i strašna trumbita sudnjega dneva (pobožna pjesma), Jarne bogati (prijevod Moliereovoga George Dandine, nedovršeno djelo), talijanske pjesme i rasprave;

 

- problem kronologije nastanka Frankopanovih djela: nema jedinstvenog mišljenja o vremenu i mjestu postanka Gartlica, kao na primjer:

            - Mihovil Kombol: ''Glavno njegovo djelo nastalo je u zatočeništvu, gdje je prisilna dokolica u mladom urotniku probudila sklonosti, koje su možda već i prije živjele u njegovoj duši.''

                        - prigovor J.Vočine: to znači da je Frankopan kroz godinu dana prošao                             kroz nekoliko različitih književnih faza, što je upitno;

            - Ivan Kostrenčić: Frankopan se književnim radom bavio i prije zatočenja;

            - Krešimir Georgijević: zbirka je u tamnici priređena samo za tisak;

            - Josip Vončina: za utvrđivanje moguće kronologije pjesama bitno je uočiti (a to nije činjeno do Vončininih razmišljanja) da Gartlic ima dva predgovora, što je neobično;

            - prvi predgovor – ima naslov Gartlic za čas kratiti, a potpisuje ga Ditelina; u njemu dominira potištenost (oblačni dani, ure nesrečne, srce turobno); → ovakva su raspoloženja više svojstvena tamnovanju i pisanju tužaljki;

            - napisan je, vjerojatno, u tamnici, a s njim po raspoloženju korespondira tek manji broj pjesama u Gartlicu, u kojima tuguje nad nesretnom sudbinom (npr: elegija Srce žaluje da vilu ne vidi, Od sriće nestalnosti; Tituluša nima, ime vimdar ima – ima akrostih posvećen sestri Ani, i on glasi: FRANKOPAN ZERJNJ KATTARJNA); dakle, ako je Gartlic prvotno bio ljubavni kanconijer, za vrijeme tamnovanja u njega su uključene i pobožne pjesme, pa je Gartlic postao vrt ''v kojem cvitja vsakojačkih popivak nahode se'';

            - drugi predgovor – ima naslov Dragi prijatejl, poklon i pozdravlenje, ne potpisuje ga neko ime, ali se iz teksta vidi da je opet riječ o Ditelini, jer čitamo: ''Prosim, naj se čudit da priprosta Ditelina od tako plemenita cvita lipote i ljubavi spominak činiti podstupujem.''

            - iz ovog se predgovora doznaje nešto i o prvotnoj tematici kanconijera: ''naj i meni prez zamire bude od lipote i ljubavi konči spominati'';  u zbirci je, dakle, prvotno prednost pripala ljubavnoj poeziji, ali pjesnik je svjestan da on nije dorastao ovoj tematici, pa se čitatelju unaprijed ispričava zbog toga; isprika je izrečena uz pomoć metafore: nema tog vrta u kojemu ne raste uz cvijeće i nekorisna trava, pa se tako i u njegovu vrtu može naći kopriva; kopriva nije opasna, jer kad opeče, kožica samo ''malo začrleniva''; ovakav metaforički govor, prema Vončini treba razumjeti na sljedeći način – čitatelj će se zacrvenjeti, tj. postidjeti zbog nekih pjesama koje o ljubavi govore slobodnije, čak i nepristojno;

            - ovom vremenu pripadaju one Frankopanove pjesme koje nisu inspirirane njegovom osobnom tragedijom, jer u njima dominira optimizam, bezbrižnost;

- proizlazi: Gartlic je nastao tako što je Frankopan prije zatočenja imao manje-više gotov kanconijer ljubavnih pjesama, koji je u zatvoru dopunio tužaljkama o vlastitoj nesreći, ne pridržavajući se pri tome kronologije; posljedica toga je to da iza vedre pjesme slijedi pesimistička, zatim ljubavna, odnosno pjesme nastale u potpuno operečnim raspoloženjima;

 

- književne faze u stvaralaštvu Frankopanovu: na temelju životopisnih podataka Josip Vončina je književno stvaralaštvo ovog pisca podijelio u četiri faze:

1. – mladićka dob, kada pobožni 13-godišnjak, Fran, plače zbog seobe Bogorodičine crkvice s Trsata u Loreto; dvije godine kasnije će se oženiti u Italiji;

            - ovdje nastaje Elegija (1656.);

2. – 1656.-1663.: faza bezbrižnog života koja traje do bitke kod Jurjevih stijena (1663.); to su galantne pjesme iz Gartlica, u kojima se osjeća utjecaj njegovog najvećeg uzora, austrijskog nadvojvode Leopolda Wilhelma, koji je sastavio i pod pjesničkim imenom Crescente objavio u Bruxellesu 1656. zbirku Diporti; na ovaj je način upoznao Frankopan talijanske manirističke pjesnike, ali ne izravno, nego preko nedarovita posrednika Crescentea;

            - tematika: ljubavna, konvencionalna, oslobođena putenosti, senzualnosti (''ljubovnik sramežljiv'' je sretan ako može vili zaželjeti laku noć);

3. – 1663.-1669. (ili 1670.): nakon bitke kod Jurjevih stijena 1663. godine Frankopan uviđa da među krajiškim junacima njegova galantna lirika nema publiku; odnos ovih junaka prema ženi je drugačiji – grub, kontaktira se usmeno a ne pismeno, prepričavaju se dogodovštine, dvosmislene doskočice, psuje se i prostači; ovdje se Frankopan susreće s narodom poezijom, kojoj su pravi ideali: dobar konj, oštra sablja i ''friška divojčica''; Frankopan shvaća da ljubav prema ženi nije u uzdasima i mirisu ruža, nego u putenu užitku;

            - u ovu fazu ulaze: šaljive i lascivne pjesme u Gartlicu, drugi predgovor Gartlicu, Dijačke junačke, Zganke za vrime skratiti, Sentencije vsakojaške, Ttrumbita sudnjega dneva, Jarne bogati;

4. – 1670.-1671.: vrijeme provedeno u tamnici, koje karakterizira tuženje nad vlastitom sudbinom u bečkom zatvoru; u tom vremenu nastaju tužaljke u Gartlicu, prvi predgovor, pobožne pjesme;

 

- jezik: u Frankopanovim je tekstovima nazočna misao o razumljivosti jezika kao preduvjetu za jezično sporazumijevanje; on ne želi pisati cifrasto, nego prirodno i jednostavno, pa se u sklopu toga mogu naći i neke riječi koje mi danas razumijemo kao nepristojne; Josip Vončina to pravda ovako: ''Većina onih Frankopanovih riječi koje danas osjećamo nepristojnima nije u njegovoj sredini imala takvu semantičku obojenost, o čemu svjedoči i to što ih je u svoj rječnik mogao unositi pobožni pavlinski prior Ivan Belostenec.'' (Vončina, 1976: 197)

 

Buhe nevojlno skončajnje (pročitati)

 

- pjesma pripada Gartlicu, i to onoj skupini šaljivih, lascivnih pjesama

- naslov – izaziva smijeh supstitucijom na relaciji bitno – nebitno, vječno – prolazno, ozbiljno – neozbiljno, jer se u ozbiljnoj nabožnoj literaturi govori o nesretnom skončanju duše (tijela / čovjek), a ne buhe;

- komunicira li tekst s određenom književnom tradicijom – moguće je uočiti najmanje dva tradicijska sloja:

            a) nabožna književnost – na nju upućuju prve dvije strofe, u kojima se sve do pojave leksema buha osjeća ozbiljnost, tragičnost, jer oko ponoći netko umire, a tome svjedoče popovi, fratri i ostali svjedoci;

            b) ratnička poezija – karakterizira je opjevavanje bojeva; karakterističnu topiku boja nalazimo u 3, 4, 5. strofi (=polje ravno, mjesto slavno, granica, umor zbog borbe – želi se počinuti, lumbarda – starinski top, razmrvljeno meso); u ovakvu se ratničkom okolišu trebao pojaviti ratnik/bojovnik, a ne buha; dakle, ovdje je izvršena ozbiljno-neozbiljna supstitucija, javlja se smijeh jer se u ozbiljnu okolišu našao neprimjereni lik (buha);

            - još jedan detalj u odnosu na ratničku književnost rezultira nešto grubljim smijehom, a to je prikaz ljudskog tijela kao bojnog polja;

 

- kompozicija – razina tematsko-motivska upućuje na zaključak da je riječ o uokvirenoj kompoziciji, jer početna i završna strofa podrazumijevaju aktualizaciju ozbiljne, nabožne literature (I. strofa: smrt, suđenje, griješnost; VI. strofa: smrt je zagospodarila prije zore i traži se pjevanje hora, tj. molitava; osam je molitvenih ura prema brevijaru: matutinum (jutarnja), laudes (hvale prije zore), prima (6 sati), tretia (9 sati), sexta (12 sati), nona (15 sati) vesperae (večernja – sumrak), completorium (povečerje – prije spavanja);

            - unutar takvog ozbiljno-nabožnog okvira smješteno je nešto beznačajno, bezvrijedno i nebitno, a to je smrt buhe;

 

-  jezik – ostaje otvoreno pitanje kako shvatiti Frankopanove slobodnije izraze (npr. g----a)?

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

KATARINA  FRANKOPAN  ZRINSKI

(Bosiljevo, oko 1625. – Graz, 1673.)

 

1.

 

            U posljednje se vrijeme, kako u našoj tako i u zapadnoeuropskoj znanosti o književnosti dosta prostora posvećivalo tzv. ženskom pismu. Kako ovdje nemamo namjeru uz taj pojam vezivati određene estetske ili poetološke kriterije, želimo samo pripomenuti da pod pojmom ženski rukopis mislimo na onaj tekst koji je napisala žena.

            Cjelovitu povijest hrvatske ženske književnosti hrvatska historiografija još uvijek nema, jer povijesti novije hrvatske ženske književnosti (Dunja Detoni-Dujmić,  1998, Ljepša polovica književnosti) treba još dopisati i povijest starije hrvatske ženske književnosti. Iako takve cjelovite povijesti još uvijek nemamo, ipak se u literaturi može pročitati da su žene, mada i usputno, ipak prisutne u hrvatskoj književnosti: "Žene su stoljećima, najčešće iz sjene, pripravljale sreću i nesreću narodima: biblijska Judita velikodušno je ponudila žrtvu nacionalna spasa, srednjovjekovne, gotovo demonizirane žene navodno su nudile sam pakao, renesansna su anđeoska bića bila predmetom ljubavnih opjevavanja, a moderne su žene svoj nesigurni habitus gradile upravo na oprimjeravanju sretnih i nesretnih okolnosti." (Detoni-Dujmić, 1998: 11)

            O ovakvoj prisutnosti žene "iz sjene" u hrvatskom kulturnom prostoru 17. stoljeća svjedoči i Katarina Frankopan Zrinski (Bosiljevo, oko 1625 – Graz, 16. XI 1673), inače jedna, odnosno jedina žena-pisac u okviru ozaljskoga kulturnoga kruga u 17. stoljeću.  U povijestima hrvatske književnosti o njoj se najčešće govori usputno: ili kao o supruzi bana Petra Zrinskog, za kojega se udala kao šesnaestogodišnjakinja, ili kao o polusestri Frana Krste Frankopana (otac Vuk Krsto Frankopan ženio se tri puta, a iz drugog braka s Uršulom Inhofer rodila se Katarina, a iz trećega s Njemicom Dorom udovicom Paradeiser, rođena Haller de Hallerstein, rodio se Fran /Vodnik, 1913: 277-290/). Mihovil Kombol to sažima u jednu rečenicu: "Književnim se radom bavila i Petrova žena Katarina, sestra Krste Frankopana, izdavši liep, bakrorezima ukrašen molitvenik Putni tovaruš (Mletci, 1661.)." (Kombol, 1943: 283)

            Na ovakav usputni prikaz Katarinina rada naići ćemo kako u starijim, tako i u nekim novijim povijestima hrvatske književnosti (na primjer: Vodnik, 1913; Kombol, 1943; Ježić, 1993; Švelec, 1974; Frangeš, 1987; Jelčić, 1997). Kada je u pitanju književnokulturni rad banove supruge, onda se, s jedne strane, o njoj govori kao o mecenatkinji, odnosno kao o pjesničkoj inspiraciji. Na primjer, njezinom je potporom Međimurac Baltazar Milovec (1612-1678) tiskao molitvenik Dvojdušni kinč (1661) u Beču, te joj ga stoga i posvetio; odnosno brat Fran Krsto je, najvjerojatnije, u tamnici ispjevao elegičnoga Tituluša nima i posvetio ga akrostihom - FRANKOPAN ZERJNJ KATTARJNA - svojoj sestri, a ban Petar Zrinski napisao je 29. travnja 1671. godine, i to samo nekoliko sati prije smaknuća u Bečkom Novom Mestu, najljepše privatno, zapravo ljubavno pismo  banici Katarini, koje je uskoro obišlo Europu, ali nikada nije stiglo i do  banove supruge.

Postoji, međutim, i drugačije viđenje njezina lika, jer su je neki smatrali i uzrokom urote - suvremenici su je, naime, doživljavali oholom, koristoljubivom, častohlepom i nepristupačnom osobom, pa čak i začetnicom zrinsko-frankopanske katastrofe (Zvonar, 1998: 106). To posebice dolazi do izražaja u vremenu nakon travanjskog smaknuća 1671. godine, kada su mnoge pjesme oplakale smrt hrvatskih velikaša, a na nesretnu se Katarinu sručile brojne onodobne pučke kletve (npr. da je bogatstvo stekla otimanjem od udovica i sirotinje). Ispjevane su prigodnice i poeme u kojima se ovom tragičnom ženskom liku iz hrvatske povijesti pripisuju najružnije značajke (o tome se, na primjer, doznaje iz pjesme Cantio mixta, koja govori o uroti, a motto joj je – Summum malum mulier mala /Najveće je zlo zla žena/, kao i iz pjesme-pamfleta Alia vero de rebellione comitis Petri Zrini /Druga istinita o buni Petra Zrinskog/). Slobodan Prosperov Novak kaže da je Katarina "prikazivana kao pokretačica urote, kao neka ozaljska Lady Macbeth" (Prosperov Novak, 1999: 458)[1].

            Pod teretom optužbi i proklinjanja banova je supruga poživjela još samo dvije godine u samostanu-tamnici u Grazu, u kojoj će stotinu godina kasnije tamnovati još jedan Hrvat – Mateša Antun Kuhačević.

 

2.

           

Kada je riječ o književnu stvaralaštvu Katarininu, onda se u literaturi ističe njezin izvorni i prevoditeljski rad, a bibliografija je svedena tek na jedan naslov – Putni tovaruš (Benetke, 1661.; zatim objavljen još i 1687. i 1715. godine kao prerađeno i skraćeno izdanje). U novije je vrijeme pronađen oveći  Frankopankin rukopis, poznatiji u literaturi kao Ledićeva pjesmarica (pronašao ju je i otkupio novinar i publicist, poznati lutajući reporter, Gerhard Ledić /Zvonar, 1998: 109/). Riječ je o debljoj bilježnici koja broji 160 ispisanih listova (320 stranica); riječ je o kanconijeru koji je završen prije Katarinine smrti; u njega su uključene i neke pjesme brata Frana Krste, a neke su dopisali i oni u čijem se posjedu pjesmarica kasnije nalazila (npr. grofica Barbara Sidonija Peranski od Perne /kod Topuskog/, Ferenc Delišimunović-Jelačić, Baltazar Patačić). Ipak, sa sigurnošću se može trideset i jedna pjesma pripisati samoj Katarini (Zvonar, 1998: 110). Na ovaj je način pjesnički opus ove spisateljice znatno proširen u odnosu na onu jedinu pjesmu, tj. verzificirani predgovor (osmerački katreni, rime abab) iz Putnoga tovaruša (Vsakomu onomu ki štal bude ove knjižicee), koja se – jedinstveni je stav njezinih proučavatelja – pripisuje Katarini, dok se za sve ostalo iz ovoga molitvenika kaže - opet jedinstveno – da je preuzeto iz njemačkih predložaka: "Inače, tekst Putnoga tovaruša ni po čemu nije izvoran nego je u njemu sve, osim uvodne i vrlo ganutljivo intonirane pjesme Vsakomu onomu, ki štal bude ove knjižice, autorica preuzela iz njemačkih predložaka: (...)." (Prosperov Novak, 1999: 459)

            U ovom predavanju bavimo se više upravo navedenom tvrdnjom, koja se poput leit-motiva provlači kroz literaturu koja se bavi Putnim tovarušem. Može li se, naime, bezrezervno tvrditi da su samo uvod (posveta i predgovor) izvorni, originalni tekstovi Katarinini, a sve ostalo  da je - prijevod?

            Na ovakvo pitanje čitatelja navode dvije činjenice: prvo – tekst predgovora, i drugo – pozicija molitelja (onoga tko se moli Bogu) u molitveniku.

 

Tekst predgovora. Poduljim naslovom predgovora Katarina je Zrinska jasno odredila široku čitateljsku publiku, kojoj je knjiga upućena, jer je riječ o dobrim hrvatskim i slovinskim kršćanima i kršćankama:

 

"Vsega hrvatckoga i slovinskoga gospodi i poglavitim ljudem obojega spola,  vsake vrste i fele dobrim krščenikom od mene službu i poklon, a od Gos. Boga zdravje, sriču, i veselje; na ovomu svitu dug  žitak, a po smrti vsakomu kraljestvo nebesko." (Frankopan Zrinski, 1661: nepag  l. *4)

 

            Na deset stranica teksta Katarina ozbiljno razmišlja, pa čak i kritizira određene pojave. Izdvajamo nebrigu za hrvatsku knjigu, jer se i ono malo napisanih knjiga, kaže ona, ne čuva. Ovakvu tešku situaciju u kojoj se našla domaća knjiga, Katarina želi poboljšati vlastitim trudom – pisanjem knjige, iako je svjesna da će to izazvati brojne prigovore, i to ne zbog knjige same, nego zbog onoga tko ju je napisao, a to je žena, i k tomu još iz obitelji Zrinskih. Zatim autorica objašnjava naslov knjige, čiju topiku puta možemo čitati nemetaforički (molitvenik je knjiga koja nas može pratiti na bilo kojem putu) i metaforički (tovaruš  je naš životni prijatelj ili bračni drug). Ono što je bitno za našu temu, jest onaj dio u kojemu Katarina govori o izvorima svoje knjige, odnosno gdje govori o predlošcima kojima se služila u pisanju molitvenika. Riječ je o njemačkim djelima, koja je, vjerojatno, sama prevela, ali neke su molitve i njezina originalna ostvarenja:

"Knjižice ove iz čuda nimških kripostnih pismih i štampi, kakono pčela z vnogih rožic slast vzamši, zibranijmi pobožnostami napunih i popisah, da iz njh, komu dopadu, jur pripravnu i gotovu, tim laglje slaju od meda slatkoču občuti.

Vnoge u njh vridne prošnje i molitve spravih, da š njimi ki je molil bude, ne dugom niti grustnom, nego hitrom i kratkom vrimenu nebo proletivši, pred prestolje Božje postavi se." (Frankopan Zrinski, 1661: nepag. l. *5 – l. *5v; potcrt. Z.Š.)

 

            Iz navedenoga je jasno da je molitvenik prijevod nekih njemačkih predložaka, ali je isto tako jasno da je neke molitve spravila i sama Katarina. Kako nam autorica nigdje ne govori o tome koje bi to bile njezine spravljene molitve, to u njihovu odgonetavanju može poslužiti pozicija molitelja/recipijenta.

 

Pozicija molitelja. Kao što je već rečeno, Katarina je Zrinska u prozno oblikovanu predgovoru jasno odredila čitateljstvo kojemu je namijenila svoju knjigu - Gospodi i poglavitim ljudem obojega spola.  Recipijenta obaju spolova naznačuju molitve ovoga tipa:

"Za mrtve.

Vernih, Bože, vsih Stvoritel i Odkupitel, dušam slug i službenic tvojih odpuščenje vsih podaj grihov, da proščenje ko su vsagdar želili pobožnimi molbami dostignu." (Frankopan Zrinski, 1661: 323; potcrt. Z.Š.)

 

 

Samo je ženskomu čitateljstvu namijenjena, na primjer, sljedeća molitva:

"Molitva. Nad rodečim ditetom.

Sveta Marija rodila je Gospodina našega Ježuša Križtuša prez bolezni i prez tuge, Elizabeta rodi Ivana Krstitela: tako i ova službenica Božja NN. mozi roditi prez tuge, bolezni, i prez  straha. Izajdi dite van  krst te zove, izlizi živo ali mrtvo. Ki Lazara iz groba zvaše: Lazare hodi van, (...).

I neka se trikrat reče na rodečom  ženom." (Frankopan Zrinski, 1661: 283-284: potcrt. Z.Š.)

 

A muško čitateljstvo naznačuju molitve ovoga tipa:

"Molitva. V žalosti u turobnosti.

O slatki Gospodine Ježuš Križtuš, pravi Bog, koji si iz naručja tvojega nebeskoga Otca na ov svit poslan grihe osloboditi, onih koji su u nevoljah osloboditi, koji su u sužanjstvu odkupiti, koji su rastirani i razagnani skupa spraviti, koji su putniki u domovinu zapeljati;  smiluj se i zvrh onih koji su skrušenoga i turobnoga srca, obatrivi žalostne, ojači mlahave. I vkripi plačuče. Gospodine Ježuš Križtuš, oslobodi i občuvaj mene slugu tvoga od vse nevolje i turobnosti u koje sam sada postavljen." (Frankopan Zrinski, 1661: 359-360; potcrt. Z.Š.)

 

            Pored ovakvih tekstova koji jasno određuju recipijenta njegovom spolnom pripadnošću, nailazimo i na molitve u kojima govornik jedanputa govori u ženskome, a drugi puta u muškome rodu, kao na primjer:

 

"Molitva četrta. K angelu čuvaru.

Iz glubine skrušenoga srca moga poniznim te zakonom prosečega pristupljam k tebi presvitli preslavni i prečisti Duh angelski, vojvoda i herceg paradižomski, koji od početka začeća žitka moga od obilnoga zdenca milosrdnosti Božje odlučen jesi na čuvarstvo i providjenje moje nevridne persone i nedostojne službenice  tvoje: dostojaj se sada prigljedati i braniti mene od himbe i vkanjivanja, od hudobnosti i prevare vraga paklenskoga; i da kriposti svetoga križa    budem mogal obladati vsaku nasladnost telovnu, gizdost žitka, i vsaku drugu nespodobnu propast stare zmije neverne." /Frankopan Zrinski, 1661: 194-195; potcrt. Z.Š.)[2]

 

            Sličnu smo "nespretnost" susreli i u najstarijem tiskanom Hrvatskom molitveniku (15. st.), ali i u Dešićevu Raju duše (1560), u kojima se navedena ''nespretnost'' dogodila, vjerojatno, stoga što je autor-muškarac prilagođavao tekst ženskome čitateljstvu (Hrvatski je molitvenik bio namijenjen jednom ženskom samostanu, a Raj duše "drugoj" Katarini, kćerci Ferdinanda Frankopana Ozaljskog, rođenoj oko 1525. godine[3]). Rezultat su ovakovih postupka bile i molitve svetaca koji se mole u ženskome rodu. U slučaju nekih Katarininih molitava situacija je obrnuta  - autor-žena prilagođava tekst muškom čitateljstvu (sveta se Brigita moli u muškom rodu!), i to vjerojatno stoga što se oblici za muški rod osjećaju kao zajednički skupini koju čine muške i ženske osobe, a kojoj je Katarina svoj molitvenik i namijenila.

            U literaturi je već konstatirano da je Frankopankin molitvenik prijevod s njemačkog predloška/predložaka, s napomenom da je predgovor izvorno njezin. Mi bismo ovdje, ipak, na temelju analize pozicije govornika/iskazivača/molitelja (tj. autorice) i recipijenta pokušali proširiti autoričinu izvornost i na prvih četrdesetak kartica molitveničkoga teksta.

            U Katarininu molitveniku, kao što je već i bilo rečeno, prevladavaju tekstovi pisani u muškom rodu i za muški rod, malobrojne su molitve pisane za "sluge i službenice", a vrlo su rijetke one pisane u ženskom rodu i za ženski rod. Izuzetak u odnosu na ovako opisano stanje jest prvih četrdesetak stranica teksta Putnoga tovaruša (točnije od 1. do 43. stranice!), gdje se nalazi molitva za svaku potrebu i one za sretnu smrt. Posebnost  ovih molitava čini dvoje:

prvo – upravo dosljedna upotreba oblika za ženski rod (npr. sbantovala, reči mogla, službenicu tvoju N., meni N. grišnici, meni N. službenici tvojoj, spasena budem, meni grišnici, budem mogla, ova službenica tvoja, službenica tvoja N. koju si odkupil, osloboditi mene grišnicu, vdili meni grišnici, ja nedostojna službenica tvoja[4]);

i drugo – moliteljičino uporno spominjanje neprijatelja (od 1. do 43. stranice riječ neprijatelj javlja se – 30 puta![5]), kojih se, Božjom pomoći, želi osloboditi, pa čak im se i osvetiti, i to ne smo jedanputa. Naime, samo je izrazito energičan karakter mogao napisati sljedeće retke:

 

"Vsliši Gos: molitvu moju da se pomožem od straha neprijatela, otmi dušu moju, koga vusta puna proklestva jesu, čemera i himbe, pod  jazikom njegovim trud i bolizan. Da ja progonim neprijatele moje, i vhitim nje i ne ogledam se doklam ne pomanjkaju, zatarem je i ne budu mogli dalje obstati, opasti hote pod noge moje, i razmrvim je kako prah pred obrazom vitra, i kako blato na vulici potapčem je." (Frankopan Zrinski, 1661: 37-38; potcrt. Z.Š.)

 

            Po prirodi je upravo Katarina  Zrinska, kažu njezini životopisci, bila slična karaktera: "Po prirodi pronicava i oštroumna, jake volje, samosvjesna i odrješita, rodoljubiva i neprijateljski raspoložena prema Nijemcima, a po istaknutom položaju Petrovu moćna i častohlepna, Katarina je bila i veoma poštovana." (Šojat, 1974: 8) Spomenuti "osvetoljubivi" navod korespondira – slučajno ili ne – s nekim karakternim osobinama banove supruge Katarine.

            Oblici za ženski rod, naime, pretpostavljaju čitateljicu, ali čini nam se, ne samo kao recipijenta, nego i kao autora, jer bi velika učestalost riječi neprijatelji mogla upućivati upravo na Katarinin životopis, odnosno na samu autoricu kao recipijenta. Na takav nas zaključak navodi i tekst predgovora, koji se pripisuje Katarini, a u kojemu je ona sama predvidjela da će biti onih koji će za zlo uzeti njezin posao, odnosno oglasit će se neprijatelji obitelji Zrinskih.  Inače, molitvenim tekstovima 17., pa ni 18. stoljeća  nije svojstveno tako često i opširno, odnosno tako emocionalno snažno obojeno izgovaranje riječi neprijatelj, nego upravo suprotno – obično se moli za neprijatelja (usp. Šundalić, 2001: 234). Ako spomenuta čitateljica nije neka neodređena "službenica N."  (koja se često spominje u tekstu i što se moža razumjeti i kao dio molitveničkih manira), nego sama banova supruga (na što upućuje poveći ornament na početku svake veće cjeline u kojoj su jasno upisani inicijali K /Katarina/ i C /Chatarina/), koja u Boga traži spas od svojih neprijatelja, onda bi i prve 43 stranice (a ne samo predgovor!) mogle biti njezine – i to i autorski, i čitateljski (Katarina ih je kao spisateljica pisala najprije za sebe kao čitateljicu)[6].

            Već se na idućoj 44. stranici nalazi molitva pisana samo u muškome rodu – "(...) oglej se na me ničemurnoga grišnika od tebe proščenja prosečega, (...)." (Frankopan Zrinski, 1661: 44; potcrt. Z.Š.), a o Katarininim neprijateljima više nema ni traga.

3.

            Ako bi se navedeno razmišljanje (predgovor koji upućuje na to da je neke molitve napisala i sama Katarina, kao i pozicija onoga tko se na prve 43 stranice pojavljuje kako u ulozi pisca tako i u ulozi recipijenta, tj. osoba ženskoga spola!) prihvatilo kao održivo, onda bi se mogli reći da je i prvih četrdesetak stranica molitava (točnije od 1. do 43. stranice) Katarina pisala najprije kao žena-autor i to najprije iz vlastite pozicije i za sebe, dok je sve ostalo bilo "spravljeno" i prevedeno za "Vsake vrste dobrim i pobožnim ljudem".

 

Literatura i izvori

Detoni Dujmić, Dunja, 1998, Ljepša polovica književnosti, Matica hrvatska, Zagreb.

Frangeš, Ivo, 1987, Povijest hrvatske književnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske – Cankarjeva založba, Zagreb – Ljubljana.

Jelčić, Dubravko, 1997, Povijest hrvatske književnosti, Naklada Pavičić, Zagreb.

Ježić, Slavko, 1993, Hrvatska književnost od početka do danas (1100-1941.), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

Kombol, Mihovil, 1943, Hrvatska književnost do narodnog preporoda. Hrvatska čitanka za više razrede srednjih škola. Drugi dio, Izdanje nakladnog odjela Hrvatske državne tiskare, Zagreb.

Prosperov Novak, Slobodan, 1999,  Povijest hrvatske književnosti. Od Gundulićeva poroda od tmine do Kačićeva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756., III. knjiga, Izdanja Antibarbarus, Zagreb.

Šojat, Olga, 1974, "Molitvene knjižice" i Raj duše, Forum, br. 7-8., Zagreb.

Šundalić, Zlata, 2001, Molitvenici u Slavoniji u 18. stoljeću, u: Fra Luka Ibrišimović i njegovo doba. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, urednik Filip Potrebica, Naklada Slap, Jastrebarsko.

Švelec, Franjo, 1974, Hrvatska književnost sedamnaestog stoljeća, u: Povijest hrvatske književnosti, Knjiga 3, Liber – Mladost, Zagreb.

Vodnik, Branko, 1913, Povijest hrvatske književnosti. Knjiga I. Od humanizma do potkraj XVIII. stoljeća. S uvodom V.Jagića o hrvatskoj glagolskoj književnosti, Matica hrvatska, Zagreb.

Zvonar, Ivan, 1998, Poetska ostavština Ane Katarine Frankopan-Zrinski, Radovi Hrvatskog društva folklorista, vol. 7, Zagreb.

Frankopan Zrinski, Katarina, 1661, Putni tovaruš, Benetke

 

-          molitve iz Putnog tovaruša (1661.) za koje se pretpostavlja da ih Katarina nije prevela iz njemačkog predloška, nego da ih je sama sastavila  (Kripostna molitva, Molitva za dobru i srečnu smrt, str. 1.-44.) objavljene su i u zborniku „Zavičajnik. Zbornik Stanislava Marijanovića“, Osijek 2005, str. 453.-464.

 

 

 

 

Prilog Molitve iz Putnog tovaruša (1661.) za koje se pretpostavlja da ih Katarina nije prevela iz njemačkog predloška, nego da ih je sama sastavila  (str. 1-44)

 

 

[1]

Kripostna

molitva

V vsakoj potribščini hasnovita moliti.

 

 

Ježuš Marija budi s manom od jutra do noči u imenu Otca Boga Sina i Duha Svetoga. On blagoslov koji je iz neba došal kada se je Ježuš Križtuš narodil, ta budi svrh mene N. On blagoslov, koga je Gos. Bog vrhu prvoga | [7]

[2]

človika včinil kada ga je stvoril, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Gos. Bog vstanjem svojim včinil, na vas dan on, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga divica Marija včini nad svojim dragim Sinom Gospodinom našim Ježušem Križtušem kada ga vidi vmirajuči na križnom drivu, on budi vrhu mene N. On blagoslov, koga Gospodin Bog včini na svetom križu, kada je svoj duh spustil, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Jožef včinil kada biše prodan u Egiptom, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Tobias včinil, kada je sina svoga u tuje orsage poslal, budi vrhu mene N. On blagos- |

[3]

lov koga je Ježuš Križtuš včinil vrhu  svoje drage matere odičene Marije kada je u nebo vzeta, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga vsak redovnik reče nad s. hostijom našega odkupitelja Ježuša Križtuša Nazarenskoga, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga s. Ivan včini svrhu Ježuša Nazarenskoga u Jordanu, budi vrhu mene N. Ježuš Nazarenski krajl židovski, smiluj se meni N. Blagoslovi me i občuvaj oda vsih mojih neprijateljov vijenih i nevijenih. O Gospodine Ježuš Križtuški u tvojoj najvekšoj muki i strahu na križnom drivu prikovan jesi sedam riči zgovoril, ponizno te prosim: daj da one svete riči vsig- |

[4]

dar u mojem srcu prebivale budu. Prvu rič koju, Bože, ti reče: Otac, prosti im jer ne znaju što čine. Drugu rič reče k razbojniku na križu visečemu: Danas s manom hočeš biti u  paradižomu. Tretu rič reče: Žena, vzmi zaisto, ovo sin tvoj Ivane, ovo mati tvoja. Četrta rič koju Bog reče: Moj Bog, moj Bog, zašto si me ostavil. Petu rič ku Bog reče: Žedan sam. Šestu rič reče Bog: Svršeno jest. Sedmu rič reče Bog ovako: Bog Otac nebeski, u Tvoje ruke prepuščam duh moj. O Gospodine Ježuš Križtuš, ovako prosim i ja tebe z poniznošćom iz dubine srca moga, da mi oprostiš vse teške grihe |

[5]

moje, s kimi sam ja tebe od mojega ditinstva kada zbantovala i daj mi milošču da i ja budem reči mogla k tebi: Oh moj predragi  Ježuš, u tvoje s. milosrdne ruke preporučam dušu i tilo moje Križtuškoj oposrid med neprijateli svojimi. Z onim strahom, z onom ljubavjom, s onom poniznošćom svoje ljubljene matere divice Marije, z onom tugom nje, z onom ztrpljivošćom s. Ivana Krstitela, z onom miloščom Ježuša Križtuša, z onom pravicom Davidovom, silnom mogučostćom Petrovom, s velikim vfanjem s. Matije, s krstnom kupeljom s. Ivana (dalje redak nečitak zbog oštećenosti lista – op. Z.Š.), svitlosćon sunčenom (dalje redak nečitak zbog oštećenosti lista) zapovidjom danom Mo- (dalje redak nečitak zbog oštećenosti lista) |

[6]

ža, z istinom Šimunovom, z glubinom morskom, z jakošćom zemaljskom, S. obladanjem. Tim i tako grem i ja oposrid neprijateljov mojih viđenih i neviđenih. Mir Gos. naš. Ježuša Križtuša, kripost i jakost njegove s. muke, zlamenja S.  milošča i jedinost njegove ljubljene Matere, občuvanje vsih korov angelskih, molitve vsih izabranih svetcev Božjih i vzvišenje našega Zveličitelja na križno drivo. Ježuš Nazarenski, kralj židovski, budi moj obranitel, vporišče i predobitel vsih mojih neprijateljov (početak retka nečitak zbog oštećenosti lista) vsakoj supro (početak retka nečitak zbog oštećenosti lista) i nepravici, i obču (početak retka nečitak zbog oštećenosti lista) na duši i na tilu i (početak retka nečitak zbog oštećenosti lista) u svetih pet |

[7]

ran našega Gos. Ježuša Križtuša i preporučam sebe i vse grišnike u milošču S. Trojstva, i u jakost žitka njegovoga, i s. smrti njegove, ja se blagoslavljam na vse dobro koje se čini na nebu i na zemli, ja se preporučam u istinu i mudrost, tulikojer u tilo i u krv našega Gospodina Ježuša Križtuša, ja se preporučam u občinu vsih Svet. Božjih †  Križtušev vzmi od mene N. vse trapljenje i očituj mi vsa dobra. Križtušev vzmi od mene vsu suprotivnost i žalost. †  Križtušev budi z manom, oberh mene, okolu mene i pod manom, blagoslovi mene, Vsemoguči Bog  u Svetoj Trojici od vsake  nagle žalosti i još |

[8]

me blagoslovi njegova s. krv, koju je s. Marija majka Božja u svojem svetom srcu nosila. Ježuš i Marija, ja idem danas van u miru Božjem, občuvaj mene sveta vira oda vsih zlih očiju, občuvaj mene sveta vira oda vsih zlih pogub, očuvaj me S. Trojica oda vse srčene žalosti, neka me očuva Tvojih svetih pet ran oda vsakoga zla jazika. Ja vtiskam tri rože u moje srce. Prva je našega ljubljenoga Ježuša Križtuša. Druga je njegove drage majke Marije. Treta je njegove s. krvi, ta mi neka bude za veliki beteg, kugu i naglu smrt. Z Gos. Bogom hoču vstati gori, u miru Božjem hoču se ganuti i molim Gos- |

[9]

podina Boga ponizno da pušča svoga s.angela pred manom koji včini da vsi moji neprijatelji zamuknu pred manom, kako i mrtvih ljudi jaziki. Sada jur hoču hoditi blagoslovivši se imenom Boga Otca nebeskoga, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Amen.

            Blagos lovi me Bog Stvoritelj neba i zemlje od sada doklam god opet jutro bude, k tomu mi pomozi Otac Bog  nebeski, Bog   Sin i Bog S. Duh, koji me oslobodi oda vsih zlih ljudi i jadovitih stvari. Amen. |

[10]

MOLITVE

Za dobru i sričnu smrt i protiva vsakoj pogibeli telovnoj

Naslidovanje S. Evangelioma po S. Ivanu. Slava tebi Gospodine.

 

V početku biše rič i rič biše pri Bogu, i Bog biše rič, to biše v začetku pri Bogu. Vsa po njem  včinjena jesu i prez njega ništar ni včinjeno, što včinjeno jest. V njem biše žitak, i žitak biše svitlost ljudi, i svitlost u tminah sviti, i tmine nisu nje objele. Bi človek poslan od Boga, komu ime biše Ivan, on |

[11]

pride na svidočanstvo, da svidočanstvo včini od svitlosti, da bi vsi virovali po njem, ne biše on svitlost, nego da svidočanstvo skaže od svitlosti. Biše svitlost istina, koja prosvičuje vsakoga človika pridučega na ov svit; na svitu biše i svit po njemu stvoren jest i svit njega ne pozna, u svoje pride i svoji njega ne priješe, kuliko godir ga priješe, da im oblast sine Božje biti, onim ki viruju u Ime njegovo, koji ni od krvi, niti hotinja tilovna, niti hotinja muškoga, nego od Boga rođeni jesu.  I Rič Tilom včinjena jest i prebivaše u nas. I vidismo slavu njegovu, slavu kako Jedinorođenoga od Otca |

[12]

puna milosti i istine. Bogu hvala.

            Slava i hvala Sinu Davidovu, blažen ki dojde u Ime Gospodinovo. Spasi nas Gospodine u visini nebeskoj.

Po kojem, Gospodine, vsa ova dobra vazdar stvaraš, posvečuješ, oživ ljaš, blagoslav ljaš i poda ješ nam. Po njem, i s njim, i u njem jest Tebi Ocu Bo gu Vsemogučemu u jedinosti Duha Svetoga vsako poštenje, slava, kripost i oblast, va vse vike vikov. Amen. |

[13]

Pomolimo se.

Zapovidmi, spasenjimi spomenjeni i Božjim napravljenjem naučeni smimo govoriti:

            Oslobodi mene, Gospodine, molim te službenicu tvoju N. oda vsega zla prošastna, sadašnja i prišastna u duši i tilu, za me stoječi preslavna vazdar diva Marija majka tvoja, z blaženimi apostoli tvojim Petrom, Pavlom i Andrijem, sa vsimi sveci tvojimi. Daj milostivno mir meni službenici tvojoj. (kraj retka nečitak) zdravje po vse dni moje, da s pomočom milošče tvoje budem oslobođena od grihov mojih po Križtušu Go- |

[14]

spodinu našem. Amen. Mir Gospodinov budi vazdar s nami. Amen.

            Mir on tvoj Gospod. Nebeski Bože, koga si vučenikom tvojim ostavil, neka vazdar prebiva vsađen u srcu mojem, i da bude vazdar med manom i mojimi neprijateli viđenimi i neviđenimi. Amen.

            Mir Gospodinov, lice Gospodinovo, tilo Gospodinovo, krv Gospodinova, budi meni N. grišnici moč i pomoč, kripost, zaslon, obramba i vtišenje duše i tila moga. Amen.

            Janče Božji, ki od dive Marije dostojal se jesi roditi odauzimljuči na križu grihe svita, smiluj se duši i tilu momu. Amen. |

[15]

Janče Božji, ti Ježuš Križtuš, ki prikazan jesi na spasenje svitu, smiluj se duši i tilu momu.

Janče Božji, po kom spaseni bivaju vsi virni, podaj meni na ovom i pridučem svitu vikovični mir.

O Adonaj, po kom vsa oslobođena jesu, oslobodi mene oda vsega zla. O Adonaj, po kom vsa oslob. jesu, vtiši mene, vkripi mene, pomozi mene u vsih nesričah, nevoljah, i suprotivščinah mojih, i od sih zasidov neprijatelov mojih viđenih i neviđenih, oslobodi mene.

V ime Otca Boga, koji je vas svit  stvoril.

V ime Sina, koji je vas svit odkupil. |

[16]

V ime Duha Svetoga, ki je vas Zakon ispunil, preporučam mene vsu. Amen.

Blagoslov Otca Boga Vsemogučega, i Sina, i Duha S. budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov Otca Boga Vsemogučega, ki je vsa samom ričjom včinil, budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov Gospodina našega Ježuša Križtuša budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov Duha Svetoga i z sedmimi darmi svojimi, budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov blažene divice Marije s Sinom svojim, budi vazdar s manom.

Blagoslov i posveče- |

[17]

nje kruha i vina, ko je Gos. naš Ježuš Križtuš včinil, kada je podal včenikom svojim govoreči: Vzmite, ijte i pijte, ovo je tilo i krv moja ko se na križu propet i prolit hoče. To činite na moje spominanje i na odpuščenje vsih grihov. Budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov angelov, arhangelov kriposti, poglavnikov prestolja, gospodstvi kerubinov i serafinov budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov patriarkov i prorokov, apostolov, mučenikov, spovidnikov, divic i vsih svetih Božjih, budi vazdar s manom. Amen.

Blagoslov vsih nebes |

[18]

Božjih, budi vsagdi i vazdar s manom, kraljestvo, veličanstvo zaščiti mene, vična dobrota vladaj mene, neugašena ljubav vžgi mene, neizmireno Božanstvo opravi mene, moč Otčina občuvaj mene, mudrost Sinovljeva oživi mene, kripost Duha Svetoga vazdar prebivaj med manom i med vsimi mojimi neprijateli viđenimi i neviđenimi. Amen. Oblast Otčina vtvrdi mene, mudrost Sinovljeva prosvitli mene, vtišenje Duha S. vtiši mene. Amen.

Otac mir, Sin žitak, Duh S. likarstvo spasenja, blagoslovi mene. Amen. Božanstvo i milosrđe Božje, sahranjenje ljuba- |

[19]

vi njegove zdrži mene. Človičanstvo njegovo vkripi mene. Amen.

O Ježuš  Križtuš, Sin Boga živoga, smiluj se meni griš.

O Emanuel od suprotivnikov duhovnih i od vsih neprijatelov viđenih i neviđenih, i od vsega zla obrani me. Ježuš Križtuš Kralj dojde u miru, Bog človikom posta, ki za nas milosrdno i pokorno muku strpi. Ježuš  Križtuš Kralj mirovni, budi vazdar s manom, i med manom i neprijateli mojimi.  Križtuš zmaže, Križtuš kraljuje, Križtuš zapovida, Križtuš neka obrani mene oda vsega zla. Ježuš Križtuš dostojaj se meni moč dati, da izmoči budem mogla vse mo- |

[20]

je neprijatele. Amen.

Ovo križa Gospodina našega Ježuša Križtuša, razbižite se strani suprotivne, zmogal je lav od roda Judova, koren Davidov. Aleluja, aleluja. Zveličitel svita zveliči nas, ki si po križu i krvi tvojoj odkupil mene, pomozi meni, tebe molim, Bože moj. O Agios O Theos Agios Iskiros Agios Athanatos Eleison imas. Sveti Bože Sveti jaki Sveti nemrtelni, smiluj se meni N. službenici tvojoj, pomočnik budi moj, Gospodine ne ostavi mene, ne oduri me, Bože zveličitel moj, na pomoč moju prigledaj, Gos. Bože spasenja moga.

Prosvitli oči moje da |

[21]

nigdar ne zausnem u smrti, da kada ne reče neprijatel moj, premogoh suprotiva njemu. Gospodin bude moj pomočnik i ne uzbojim se da mi što včini človik.

            Oslobodi mene milostivi Ježuš Križtuš, občuvaj mene, pomozi meni i spasi me u ime Ježuša, vsako kolino pokliče, nebeski, zemaljski i paklenski, i vsaki jazik hvali Gosppodina, ar je Ježuš Križtuš u diki Otca Boga. Znam milosrdni Ježuš, da koji godir dan,  vru zazovem tebe, spasena budem. Milostivni Gospodine Ježuš Križtuš, Sin živoga Boga, ki u kriposti tvoga predragoga imena,  tulika si čuda včinil i tvoju obilnu likariju vbogim dal. |

[22]

            Bože, u tvojoj jakosti i imenu vragi se tirahu, slipi viđahu, gluhi slišahu, hromi hodijahu, nimi govorahu, gubavi  očiščavahu se, betežni ozdravljahu se i mrtvi gori vstajahu. I kad se tvoga slatkoga Sina ime imenuje, pisam u vuhu čuje se, med u vustih kuša se. Vrag izganja se, vsako kolino klanja se, nebesa raduju se, hudobne napasti odganjaju se, vnoga proščenja dobivaju se, nazlobi koji su od svita, tila i vraga, odnimlju se i vsaka dobra na misto dobivaju se. Ar koji godir  zazove Ime ovo, spasen bude, koje je rečeno prvo i nazvano nego se je u vtrobi majke začel.

            O Ime slatko, Ime vkri- |

[23]

pljujuče srce človičje, Ime žitka, zveličenja i radosti, Ime predrago, veselo, slavno i milostivno, Ime vtišujuče grišnika, Ime zpuzujuče, vladajuče, zdržeče vsake stvari stvorene. Zato milostivi Ježuš, vgodno budi tebi, da u ovoj predragoga Imena tvoga kriposti, odbiješ vraga od mene; prosviti me slipu, oslavi me gluhu, očitovaj me hromu, otvori mi jezik nimoj, očisti me gubavu, objači me nemočnu i mlahavu, vzdigni me mrtvu, obstri me miloščom tvojom nagu, i prosvitli me Imenom tvojim ležeču u tamnosti, da prosvičena iznutra i izvana tvojim presvetim Imenom, i vtvrđena  milo- |

[24]

ščom budem mogla va tebi živiti, zastri mene  milostivi Ježuše, petimi ranami tvojimi, i sigurna budem oda vsih napasti, tebe hvaleči, tebe poštujuči koji si toga dostojan, ar si ti on odičeni Sin Božji, u kom se, nad kim se i po kom se vsa ravnaju i vladaju. Tebi hvala i poštenje, tebi slave, tebi dike, na vsih vikov, vike. Amen.

            Neka bude Gospodin Bog Ježuš Križtiš pri meni da me nasiti, pri meni da bude da me zdrži, s manom da bude da me očuva, pred manom da bude nek me vodi, s manom neka bude da me brani, da me blagoslovi, u meni neka bude da me ožive, po- |

[25]

lag mene neka bude da s manom neka vlada, vrhu mene neka bude da me vkripi, vazdar s manom neka bude da odauzame od mene vsu muku vične smrti, ki  z Otcem i S. Duhom žive i kraljuje po vse vike vikov. Amen.

            Ježuš, Marije Sin, svicko spasenje i Gospodin, budi vazdar meni milostiv i milosrdan. Pamet svetu, dobrovoljnu čast Bogu, domovini oslobojenje. I nitkor ne njega ne  poseže rukom; ar jošče ne biše došla vra njegova, ki jest, ki biše i ki bude vazdar. alfa i omega, Bog i človik, početak i svršetak, budi meni ta zazivanje na vično zaščičenje. Amen. |

[26]

            Ježuš Nazarenski, kralj židovski, pismo hvale vzmožne, Sin Marije divice, smiluj se meni grišnici i naputi me po tvojoj milošči na stazu vičnoga zveličenja. Amen.

            A Ježuš znadijuči vsa prišastna vrhu sebe, izajde i reče njim: Koga iščete? Odgovoriše njemu: Ježuša Nazarenskoga. Reče njim Ježuš: Ja sam. A staše i Judaš ki prodavaše njega s njim. Da kako reče Ježuš: Ja sam, odajdoše nazad i opadoše na zemlju i opet opita nje: Koga iščete? A oni rekoše: Ježuša Nazarenskoga. Odgovori im Ježuš: Rekal sam vam, da Ja jesam, da ako mene iščete, pustite ove odit. Lance, križ i čav- |

[27]

li, trnje, smrt, ku podnesoh, kažu kako sam nevoljnih grihe odnimal, od ran vsih mene mentuj i pogibeli.

            Petere ran Božje, neka budu vazdar likarija moja. Ježuš jest put Ježuš jest žitak Ježuš jest istina Ježuš jest istino mučen Ježuš jest razpet Ježuš Sin Božji, smiluj se meni Ježuš iđaše oposrid njih i nitkor silnom rukom ne poseže na Ježuša, ar jošče ne bi došla vura njegova.

Pomolimo se.

Slatki Gospodine Ježuš Križtuš, Sin Boga živoga, ki si odgovoril Židovom hotijučim tebe vhititi: Ja sam. I: Ako mene iščete, pustite |

[28]

ove otiti. Tad oni Židovi odstupiše nazad i opadoše na zemblju, tako da onu vuru tebi škoditi nisu mogli. Kako je to istina i istinu biti verujem i tvrdim, tako milosrdni Gospodine Ježuš Križtuš, mene sada i vazdar dostojaj se čuvati oda vsih mojih neprijatelov meni škoditi hotijučih, i nje od mene oditi včini, da mi nikakor, ni u ničem škoditi ne budu mogli, nego da srično izajdem izpred ruk njihovih na put mira i batrivosti, na diku i hvalu tvoga S.Imena, koje je blagoslovljeno na vike. Amen. |

[29]

Pomolimo se.

Gospodine vsemoguči Bože, Otac nebeski, ki si rasul tolnač i jazike neprijatelov tvojih, koji su se bili zaprisegli suprotiva Božanstvenoga tvoga veličanstva jakosti. Ti Gospodine po Imenu Sina tvoga ljubljenoga Gospodina našega Ježuša Križtuša, razvrzi vse hudobne tolnače i nenavidna mišljenja i zmišljenja vsih mojih neprijatelov i razhiti po Imenu tvojem svetem, desnice tvoje oblaščom nenavidnost njihovu  nakanjenu meni na zlo, i včini onimiti jazike njihove, što bi govorili suprot meni i zadr- |

[30]

ži njih moč izvršiti i početi, koja godir protiva meni želiju, vsa jim zakrati, za dostojnost roditeljice Sina Tvoga Marije i svetih apostolov tvojih i vsih svetih, prigledaj i brani mene pod  sinicom kreljuti tvojih blaženih i od vsih protivnikov mojih, himbenih zasidov, milosrdno oslobodi, otmi i obrani mene, da ne budu mogli po nenavidnosti i čalarnoj hudobnosti oblast svoju protiva meni ispuniti. Po Križtušu Gospodinu našem. Amen.

            Gospodine Otac vsemoguči, koji si iz ništar vsa stvoril, i prvo nego bi včinjena bila vsa progledal, i vsa koja su na nebu i na zemli vsa su ti podložna, |

[31]

ponizno ti se molim, da oda vsih pogibeli i suprotivščin mene obraniš, i od oblasti i zasidov vsih mojih neprijatelov vijenih i nevijenih oslobodiš. Potvrdi Gospod. Što vdelal jesi u meni, prostri desnicu tvoju obrh mene i pošali angela tvoga svetoga iz nebes, koji me občuva, obrani, zaščiti, pomore, pohodi i obatrivi, dostojaj se Gospodine blagos loviti mene, koji si na odkupljenje došal na zemlju. Amen.

Zdrav križu predragi, koji si se telu Križtuševu vdal, i njegovimi predragimi vudami nakičen jesi bil, na poštovanje Imena tvoga, Sveti križe neka se za- |

[32]

sramiju vsi koji me oduraju i proganjaju, a ja se neka  ne sramim, neka se prestraše oni,  a ja se ne prestrašim, pripeljaj nadanje, dan ponevoljenja i z dvojim skušavanjem stati nje, Bože moj, velike milosti. Amen.

Pomolimo se.

Gospodine Ježuš Križtuš, Sin Boga živoga, ki si rekal Židovom: Vsaki dan bil sam pri vas i niste me vhitili, oslobodi mene mili Bože i Gospodine, po toj  svetoj riči tvojoj, oda vsih neprijatelov mojih viđenih i neviđenih, telovnih i duhovnih. Ar ako Gospodine ti moj pomočnik jesi, neču |

[33]

se bojati da mi što godir včini človik, u kapicanu i vuzdi čeljusti njihove  zustegni da se ne približaju k meni, nego da poginu kako prah pred obrazom vetrenim, i kako rose pred vručinom sunčenom. Tebe molim milostivni Gospodine Ježuš Križtuš, da kako si ti za me na tvojem presvetom križu krv tvoju prolijal iz presvetoga tila tvoga, tako pazi na mene, čuvaj, ravnaj, brani danas i vsako vrime od nepravadna suda, od jalna i himbena človika i oda vsakoga, koji bi mene progonil.

Premilosrdni Gospodine Ježuš Križtuš, po tom presvetom križu tvojem, i po ono odičeno tilo tvoje, |

[34]

koje je na križu visilo, i za one rane ke su svicke grihe odaprale, odnesi od mene sadašnju žalost i neprestanju tugu, i ne prepusti meni na pošpotanje neprijatele moje, ne učini njim veselje vrhu mene. Gospodine Bože moj, včini s manom zna menje na dobro, da vide vsi koji me oduruju, ar ti Gospodine pomogal jesi mene i vtišil jesi mene. Ovdi s manom je Ježuš Križtuš Nazarenski kralj židovski i vsih narodov, ki na križu reče: Svršeno jest. On svojom dobrotom i milosrđem da svrši meni vse potribščine dajuči svoju milost, odnašajuči nevolju, odganjajuči žalost, vtišujuči neprijatelsku |

[35]

srdu, njih na pravdu goneč i njihovu naglost razbijajuči, mene vazdar zdržujuči i ravnimi puti vodeči na vičnu slavu. Ki je još rekal na križu: Otac u tvoje ruke preporučam duh moj. A prvo je rekal: Ako mene iščete, pustite ove oditi. Ne prepusti meni, Gospodine Bože milostivi, poginuti, u koga S. ruke preporučam danas i vsako vrime dušu moju, tilo moje, činjenje, govorenje i mišlenje moje, žitak moj, i konac žitka moga, dan i vuru preminuća moga, dan smrti i od mrtvih vstajanje moje, da me čuva, ohrani, pomore, pohodi, i obrani, oda vsih mojih neprijatelov viđenih i neviđenih. O Adonaj, sudi |

[36]

Gospodine, što škodi meni, i izreni iz mene što se bori suprot meni, podri oružje i popadi ščit, ter vstani na pomoč meni, istegni meč tvoj i zdvigni protiva onim koji proganjaju mene. Reci Gospodine, duši mojoj: Ja sam, da se posramuju i vzboje vsi ki išču dušu moju i da stupe nazad i da se posramuju vsi koji meni misle zlo. Neka budu puti njihovi tmine i bluđenje, i  angel Gospodinov neka stiska nje, da budu kot prah pred obrazom vitrenim, i angel Gospodinov neka je progoni, ar ti Gospodine, pošpota se š njimi i na ništar peljaš tugu dajuče meni, razgubi je, Gospodine, u kriposti tvojoj, vkroti je,  Gospo- |

[37]

dine, obranitelju moj, i kako pomanjkiva dim, tako da pomanjkaju oni spred obraza moga. Neka vpade vrhu vsih neprijatelov mojih strah i bojazan iz zmožnosti tvoje, Gospodine. Da budu kako kamen negibljuči se doklam mimo projde ova službenica tvoja, koju si odkupil  v te vfajuči se, prostri ruku tvoju i požriti hoče nje zemlja. Desnica tvoja, Gospodine, povekšana jest u jakosti. Desnica tvoja, Gospodine, zatrla je neprijatele moje i v slavi tvojoj vkrotil si vse suprotivnike moje.

            Vsliši, Gos., molitvu moju, da se pomožem od straha neprijatela, otmi dušu moju, koga vusta puna prokle-  |

[38]

stva jesu, čemera i himbe, pod jazikom njegovim trud i bolizan. Da ja progonim neprijatele moje i vhitim nje i ne ogledam se doklam ne pomanjkaju, zatarem je i ne budu mogli dalje obstati, opasti hote pod noge moje i razmrvim je kako prah pred obrazom vitra i kako blato na vulici potapčem je. Oslobodi mene od izdanja občine, koji stave mene za glavu narodov. Smiluj se meni, Bože, smiluj se meni, ar se v te vfa duša moja, i u sinici kreljuti tvojih vfati ču se doklam mimo projde nazlobnost. Otmi mene, Gospodine, od človika himbenoga, i od muža nepravedna oslobodi mene. Oslobodi mene |

[39]

od onih ki nepravicu čine i od ljudi krvnih spasi me. Otmi me od neprijatelov mojih, Bože moj, i od borečih se suprot meni oslobodi me.

            Gospodin pomočnik moj, i hoču pomrsiti neprijatele moje, ar desnica Gospodinova včini kripost, desnica Gospodinova izvisi mene, desnica Gospodinova včini kripost, da tebi Gospodine, posvoji dušu moju. Bože, v te se vfam i ne posramujem se, včini da se s manom ne špotaju neprijateli moji, nego da budu negibljuči se kako kamen, doklam mimo njih projde službenica tvoja N., koju si odkupil tvojom predragom krvjom. Ne spomeni se od nepravic starih |

[40]

nego da nadajde mene milošča tvoja, po kojoj vsliši molitvu moju i ne oduri molenje, da vsliši me, Gospodine, ar  dobrovoljna jest milošča tvoja, i po vnožanstvu milosrđa tvoga pogledaj na me, i ne obrni obraza tvoga od mene, ar se tugujem, brzo vsliši mene, priglej k duši mojoj i oslobodi ju od neprijateljov mojih, otmi mene, a vrhu njih proli srdu tvoju i naglost srditosti tvoje da stigne nje, Bože spasenja moga. I za slavu imena tvoga oslobodi mene i milostiv budi grihom mojim za ime tvoje.

            Probudi Gospod. jakost tvoju, i dojdi osloboditi mene grišnicu od progona neprijateljov mojih. Vdili meni |

[41]

grišnici milost tvoju i od vsih  neprijatelov mojih oslobodi mene. Ar u te, Gospodine, vfah se i u te samoga prez vsakih mojih dostojnosti vfam se, ar je veča milost tvoja od vsih mojih grihov. Zato dostojaj se, Gospodine, mene milostivno osloboditi, kako si oslobodil Davida od ruke Šaula i Golijata, Jakoba od ruke Ezava brata njegova, Danijela od jame lavov, i Suzanu od kriva svidočanstva, ar ti jesi jakost moja u nevolji, ka je obastrla mene, ti osloboditelj moj od neprijateljov mojih. Zato rastrgni vuze moje i oslobodi me od  vstajajučih protiva meni, da prikazan tebi za vsima budem, jer ime tvoje nazvano jest |

[42]

vrhu mene, ar ono zazivam i zazivati hoču, ar si ti rekal, vustmi tvojimi presvetimi, da vsaki koji tebe zazival bude, spasen biti hoče, i sada ja nedostojna službenica tvoja, tebe zazivam da oslobodiš mene i dušu moju i tilo moje oda vsih tug i nevolj mojih. Smiluj se meni i oprosti grihom mojim, ki si prostil Mariji Magdaleni, i ženi grišnici, i razbojniku s tobom na križu visečemu, i mene privesti dostojaj se kamo si i njega dopeljal, u slavu rajsku, gdi si ti z svetim tvojim svitlost, istina, nasičenje puno i veselje vikovično, koji živeš i kraljuješ z Otcem Bogom u jedinstvu Duha Svetoga, Bog |

[43]

na vse  vike vikov. Amen.

            Blagoslovi mene Bog Otac ki je vsa stvoril iz ništar Blagoslovi mene Božji Sin Ježuš Križtuš, ki je lasnom krvjom človika odkupil Blagoslovi mene Duh Sveti ki mene vazdar spasi  milosrdna vtišenja nadahnjenjem. Amen.

Mir Gospod. našega Ježuša Križtuša, kripost muke njegove, znamenje S. križa, čistoča blažene divice Marije Blago slov  vsih svetih, obranba angelska i pomoč vsih obranih Božjih, neka bude vazdar med manom i med  vsimi mojimi neprijateli viđenimi i neviđenimi sada i vsako  vrime, i na vru smrti moje. Amen. Otac naš. Zdrava Marija. |

[44]

MOLITVA

Od imena Ježuševa.

O dobri Ježuš, o milostivni Ježuš, o preslatki Ježuš, divice Marije predragi Sin, pun milosti i milosrdnosti, o mili Ježuš, smiluj se ti meni polag velike milosrdnosti tvoje, o milostivni Ježuš, prosim te i molim za onu predragu krv tvoju, koju si ti za grišnike prolijal, oprosti mi grihe moje, oglej se na me ničemurnoga grišnika od tebe proščenja prosečega, i tvoje presveto ime zazivajučega Ježuševo, ime slatko, o ime Ježuš ime naslad- |

[45]

no, ime Ježuš ime nam na zveličenje dano. (...)

 



[1] Ovdje treba pripomenuti da upravo treća knjiga Novakove Povijesti hrvatske književnosti (1999.) predstavlja hvalevrijedan izuzetak u odnosu na dosadašnji prikaz Katarinina kulturnoknjiževnog rada. U ovoj Povijesti, naime,  književni rad ove spisateljice nije tek usputno spomenut, nego mu se poklanja ozbiljna pozornost na oko pet stranica teksta, što do sada nije bio slučaj.

[2] Dogodilo se to i u nekima od petnaest molitava svete Brigite (točnije u petoj, sedmoj, devetoj i četrnaestoj!) – u naslovu se, naime, naglašava da su molitve Brigitine (Petnajst pobožnih molitvi svete Brigite. Hasnovite vsakomu človiku moliti navlastito pri maše. /372/), a u nekima se od njih  javljaju oblici za muški rod, kao na primjer:

"Molim ti se pokaži milošču zvrh mene nedostojnoga  grišnika, (...)." (381-382)

"A sada me od ovih suprotivnosti u kojih kruto skrban prebivam, oslobodi." (385)

"(...) molim te, dobri Bože, daj mi milost, da budem mogal vraga, svit i tilo moje obladati, sustegnuti, i za nje ništar ne hajati, (...)." (387)

"Prosim te takiše, da mi zadovolnu pomoč posudiš, da u vseh mojeh čineh, vazda tvojoj zmožnosti prijetan budem; (...)." (395)

[3] V. Olga Šojat, "Molitvene knjižice" i Raj duše  (Forum, 7-8, 1974.).

[4] Vidi Prilog 1, u kojemu su potcrtani navedeni oblici.

[5] Vidi Prilog 1, u kojemu su masnim slovima istaknuti neprijatelji, odnosno suprotivniki i protivniki.

[6] Usporedi Prilog 1, u kojemu donosimo prve 44 stranice Putnoga tovaruša u suvremnu čitanju, a to znači da su enklitike i proklitike napisane odvojeno, i da su nepčani glasovi kao i nenepčano s ovako bili pisani u izvorniku:

č   - ch   : chaſzt (čast)

     - cz   : zodiaczko (zodiačko)

     - chj  : z-bichjem (z bičem)

ć   - tj     : preminutja (preminuća)

đ   - di    : ladiu  (lađu)

     - dj    : idjaſſe (iđaše)

     - gi    : Iedinorogienoga (Jedinorođenoga)

     - dy   : naredyene (naređene)

lj   - ly    : vdilyen (udiljen)

nj  - nj    : hotinjem (hotinjem)

     - ni    : znamenie (znamenje)

     - ny   : vzmanykati (uzmanjkati)

s   - s      : vsemoguchemu (vsemogučemu)

     - sz    : szuetim (svetim)

     - z     : zlobodno (slobodno)

     - ∫z    : obchin∫zkim (občinskim)

     - ſz    : ſztuoreni (stvoreni)

š   - ∫      : ∫tampi (štampi)

    - ſ      :  suerſetku (svršetku)

    - ſſ     : vzuiſſenie (uzvišenje)

    - s     : premislyauaiuchi (premišljavajuči)

    - ss   : tovarissa (tovariša)

    - ∫∫    : du∫∫u (dušu)

ž  - s     : ſzlusbu (službu)

    - ∫     : pobo∫nim (pobožnim)

    - ſ     : tuſni (tužni)

    - ſx   : Boſxaſztuenoga (božastvenoga)

    - sh   : musha (muža)

 

Riječ je o molitvama koje se nalaze na početku molitvenika, a to su:  Kripostna molitva. V vsakoj potribščini hasnovita moliti, i Molitve  za dobru i sričnu smrt i protiva vsakoj pogibeli telovnoj. One su se u literaturi do sada tretirale jednako kao i ostatak knjige, a to znači kao prijevod s njemačkoga predloška. Navedene molitve, ipak, pokazuju kako u odnosu na onoga tko se moli (a to je osoba ženskoga spola), tako i u odnosu na način kako se odnosi/moli protiv neprijatelja, da je njihov autor vrlo eksplozivna ženska osoba, odnosno osoba karakterno slična Katarini Frankopan Zrinski, odnosno ona sama.

[7] Okomitom je crtom naznačen kraj stranice u molitveniku, a u uglatoj je zagradi naznačen broj stranice u molitveniku.


| | | | |
Tausche dein Hausarbeiten

G 2 - Cached Page: Thursday 28th of March 2024 09:21:18 AM