<
>
Download

Aufsatz
Literaturwissenschaft

Sveučilište u Zadru

2014, Zdenka Matek

Kerstin R. ©
4.80

0.07 Mb
sternsternsternsternstern
ID# 49340







F. Sologub; Mali demon: groteskni lik Peredonova


Tema ovog seminarskog rada je groteskni lik Ardaljona Borisiča Peredonova, glavnog lika romana "Mali demon", književnika Fjodora Sologuba. S ciljem davanja boljeg objašnjenja zašto je Peredonov groteskni lik i što ga to čini grotesknim, dati ću objašnjenje same groteske, te opis njegova međuodnosa s drugim likovima potkrijepljen citatima.

Oslanjajući se na opise odnosa opisati ću karakter samog Peredonova te na taj način pokazati zašto je on groteskni lik.

Groteska, kako ju opisuje Višnja Rister u uvodu navedenoj knjizi "Lik u grotesknoj strukturi", je neko pojedinačno viđenje zbilje, koje je suprotstavljeno normalnom, općeprihvaćenom viđenju, te ga osporava, ali ne uspostavlja novu zbilju djela. Groteska uvelike ovisi i o čitatelju, to jest o razini doživljaja grotesknog kao prevladavajućeg komičnog ili tjeskobnog, što zapravo ovisi o bliskosti ili udaljenosti čitateljeve kulture od kulture samog autora.

U kratko, groteska je svojstvo onoga što je neobično, čudno, smiješno ili nakazno. Već nakon ovog opisa groteske može se naslutiti kakve likove čitatelj nekog grotesknog romana može očekivati.

Višnja Rister u svojoj knjizi daje dvije karakteristike za prepoznavanje grotesknog lika, to su mito-poetska značenja imena i kostimi. U djelu "Mali demon" ne nailazim na konkretno opisivanje kostima, a jedino mito-poetsko ime nalazim na primjeru Varvare.

Naime, ime Peredonovljeve sestrične Varvare dolazi od riječi "barbar" iako prema mom mišljenu, Varvara je zapravo manji barbar od Peredonova. Varvara je pomalo lukava i taktična, ali po drugoj strani je očajna i pokušava svim silama navesti Peredonova na brak, dok on je suprotan, nije taktičan niti lukav, bezobziran je i pokušava iz svake situacije izvući osobnu korist, te se ne ustručava nauditi drugima, što ga po mom mišljenju čini većim barbarom od Varvare.

U nemogućnosti pronalaženja klasičnih karakteristika grotesknog lika, u karakterizaciji Peredonova poslužit ću se njegovim međuodnosom sa drugim likovima a dokaz zašto je on groteskni lik dobit ću provjerom toga da li je njegov karakter u skladu s onim što groteska predstavlja.

Sam odnos Peredonova i Varvare je groteskan. Varvara je Peredonovljeva sestrična koja je zaljubljena u njega i želi se za njega udati dok Peredonova nije briga za nju već mu se taj brak nudi kao prilika za postizanjem boljeg društvenog statusa. Naime ukoliko se Varvara uda za Peredonova, kneginja će Peredonovu dati posao inspektora koji sa sobom nosi veća materijalna dobra i viši i cjenjeniji položaj u društvu što pokazuje njegovu sklonost materijalizmu, njegovo samoljublje.

U razgovoru sa svojim prijateljem čak pristaje da umjesto Varvare oženi jedu od njegovih sestara, ali potom mijenja mišljenje baš zbog Varvarinog navodnog poznanstva s kneginjom Rutilovom te zbog relativno malog miraza. " -Naravno - reče Peredonov - mogu sa svakom koju zaželim.

Nije za mene samo Varvara.

-
Zaista, Ardaljone Borisiču, za tebe će
svaka poći -potvrdi Rutilov

Izašli su iz dvorišta i neko su vrijeme polagano hodali po trgu, nepopločenom i prašnom. Peredonov reče:-
Samo što će kneginja? Naljutit će se
napustim li Varvaru.

-
Ma što će ti kneginja! - otpovrne Rutilov. - Kakve ti koristi od nje? Da ti je barem odmah dala mjesto! Stići ćeš se oženiti. Dakako, ovako nećeš ništa vidjeti!

-
Tako je . - zamišljeno odobri Peredonov.

-
Tako i reci Varvari -
nagovarao ga je Rutilov. -Najprije mjesto, premda baš ne vjerujem u to. A kad dobiješ mjesto, onda se ženi kojom hoćeš. Radije uzmi jednu od mojih sestara - tri su, pa biraj bilo koju. Naobražene su gospođice, pametne, to se može reći bez laskanja; Varvara im nije par, nije im ni do koljena.

-
Pa, da - promrmljao je
Peredonov." (Sologub, 1982)

Iz ovog citata jasno je vidljivo Peredonovo mišljenje o njemu samom, o njegovom odnosu s Varvarom, te utjecaj društva na njegov karakter. Peredonov Varvaru ne shvaća za ozbiljno niti nema poštovanja prema njoj, gleda svoju osobnu korist, što je opet vidljivo iz citata: "-No, pristaješ li? Dogovoreno, je li? - upita ga Rutilov. Peredonov se isto tako iznenada prestade smijati i mrzovoljno, tiho, gotovo šaptom prozbori:

-
Ništa neće doznati, ne može doznati - uvjeravao ga je
Rutilov.

-
Ili će me otrovati - bojažljivo je šaptao Peredonov.

-
Pouzdaj se samo u mene - vatreno ga
je tješio Rutilov. - Ja ću te fino od svega očuvati.

-
Ja se bez miraza ne ženim - ljutito se prodere Peredonov." (Sologub, 1982)

Peredonov svoje duševno stanje i svoju izopačenost primjenjuje na sve ljude i stvari koje ga okružuju. Ta značajka se može prepoznati u tome što Peredonov misli da mu ljudi iz njegovog gradića žele naštetiti njegovom ugledu na način da ga kleveću i šire laži o njemu.

Zbog toga on počinje širiti laži o drugima, stoga odlazi kod najvažniji ljudi u gradiću kako bi se požalio na svoje nadređene ili općenito na ljude s kojima je u kontaktu, kao na primjer:

- Svinja je živjela bez neprijatelja - odgovori Avinovicki - pa su i nju zaklali. Jedite, svinja je bila dobra.

Peredonov uzme komad šunke i reče:- O meni šire svakakve budalaštine.

- Da, mogu reći, što se tiče spletaka, nema gorega grada - gnjevno zaviče domaćin.

- Ovaj naš grad! Učiniš li bilo što ružno, odmah će sve svinje o tome za groktati

.- Kneginja Volčanska obećala je da će mi isposlovati mjesto inspektora, a oni odmah svašta blebeću. To mi može štetiti. A sve je to iz jala. I direktor je pokvario gimnaziju: gimnazijalci koji privatno stanuju puše, piju, udvaraju se gimnazijalkama. Sam je raspustio učenike, a mene muči.

Možda su mu o meni koješta nadrobili. A pričat će još dalje, pa će doći i do kneginje. Peredonov je nadugo i nesuvislo pričao o svojim bojaznima.

- Nitkovi! Hulje! Herodova djeca!"(Sologub, 1982)

Peredonovljevo izopačeno ponašanje prema ljudima i stvarima napreduje suglasno s napredovanjem njegovog ludila. Na početku djela vidljiva je njegova izopačenost prema Varvari, drskost, prkos koji prema kraju romana postaje uzajaman.

" Samo se ženi njome - prodere se Varvara, sva rumena, dršćući od ljutine. - Oči ću joj spaliti kiselinom.

- Pljunut ću na tebe - mirno uzvrati Peredonov.

- Nećeš pljunuti! - vikala je Varvara.

-Ipak ću pljunuti - reče Peredonov. Ustade i s tupim i ravnodušnim izrazom na licu pljune joj u lice.

- Svinjo! - reče Varvara prilično smireno, kao da ju je ispljuvak osvježio.I počne se čistiti ubrusom. Peredonov je šutio. U zadnje vrijeme bio je s Varvarom grublji nego obično. Pa i prije je s njom loše postupao.

- Prava si svinja. Upravo si me pogodio u lice."

Njegovo izopačeno ponašanje prema stvarima vidljivo je iz par situacija. Jedna od tih je i uništavanje tapeta u zajedničkom stanu Varvare i Peredonova. U tom činu sudjelovao je i Pavel Volodin. Iz tog primjera jasna je tvrdnja, koju daje i sam autor, da se Peredonovljeva izopačenost i niske moralne vrijednosti zapravo projiciraju na ostale likove u romanu te na okolinu i stvari koje okružuju likove tog romana.

"Peredonov iznenada pljusne ostatak kave iz
čaše na tapete. Volodin izbeči svoje janjeće očice i začuđeno se ogleda. Tapete su bile zaprljane, poderane. Volodin zapita:-
Kakve su vam to tapete? Peredonov i Varvara prasnuše u smijeh.-
Gazdarici za inat - reče Varvara. - Ubrzo ćemo otići, samo
nemojte brbljati!

-
Kakve ste
im to lepinjice nabili! - ushićeno klikne Volodin.

-
Iriška će pobenaviti - reče
Varvara, smijući se suho i pakosno na račun gazdarice. I svi troje, stojeći pred zidom, počeše pljuvati po njemu, trgati tapete i cipelama tući po njima. Zatim se, umorni i zadovoljni, odmakoše od zida."(Sologub, 1982)


Prema kraju romana, Peredonvljeva paranoja uzima sve više maha, počinje mu se priviđati Nedodirljivka. On je vidi u svemu, tada njegovo ponašanje postaje sve apsurdnije. Jako dobar primjer toga je njegov strah od karata. Kada je jedno večer, Peredonov izrezao oči svim kraljicama, kraljevima i dečkima u špilu igraćih karata zato što je mislio da se u njima krije Nedodirljivka koja ga vreba.

Peredonov je skupio sve karte, pa je oštrim škarama probušio na slikama oči da ga ne gledaju. Isprva je to učinio na upotrijebljenim kartama, a zatim je otpečatio i nove snopove. Sve ih je bušio, oprezno se obzirući da ga tko ne zatekne."(Sologub, 1982)

Njegovo ludilo, njegova opsjednutost vlastitim položajem u društvu, te opsjednutost materijalnim kulminira ubojstvom Volodina. Postoje brojne situacije u ovom romanu, koje ukazuju na grotesknost ne samo glavnog lika Peredonova već i ostalih likova, te situacija u kojima se nalaze.

U ovom seminarskom radu pokušala sam prikazati groteskni lik Peredonova na temelju njegovih postupaka.

Peredonov živi u atmosferi podozrivosti i straha za karijeru, te u svakom stanovniku gradića vidi zlobu i pakost. Podozrivost glavnog junaka, njegov strah od života, besmisleni egoizam dovodi do toga da se sva njegova stvarnost temelji na njegovim zlim iluzijama.

Na kraju zaključujem da je Peredonov groteskni lik po tome što je njegova osobnost u cijelosti izobličena i negativna od onog što ljudi percipiraju kao normalno kod neke osobe. Peredonova osobnost je u skladu sa konceptom groteske a to je izobličenost normalnog i izokretanje normi i vrijednosti koje vladaju u normalnom svijetu.


LITERATURA:

1. Sokolov, A. G. 2000. Istorija russkoj literatury konca XIX - načala XX veka,

Moskva: Izd.centr Akademija.

2. Sologub, F. 1982. Mali zloduh, Zagreb: Znanje. Preveo Zvonimir Sušić.

(Citati se navode prema ovom izdanju.)

3. Rister, V. 1995. Lik u grotesknoj strukturi, Zagreb: Press Trade.


РЕЗЮМЕ


Ф.СОЛОГУБ; МЕЛКИЙ БЕС: ГРОТЕСКНЫЙ ПЕРСОНАЖ ПЕРЕДОНОВА




| | | | |
Tausche dein Hausarbeiten