<
>
Download

Hausübung
Verkehrswissenschaft

Veleučilište u Rijeci

2013

Emilie V. ©
4.00

0.83 Mb
sternsternsternsternstern
ID# 30648







MEĐUNARODNI CESTOVNI PROMET PUTNIKA I PRTLJAGE

(seminarski rad)


SADRŽAJ

1. UVOD 1

2. DEFINICIJA I PODJELA PROMETA  2

2.1. PODJELA PROMETA 2

2.2. STRUKTURA CESTOVNOG PROMETA U REPUBLICI HRVATSKOJ 3
2.3. CESTOVNA INFRASTRUKTURA I GLAVNI KORIDORI U REPUBLICI HRVATSKOJ 4
3. MEĐUNARODNI CESTOVNI PROMET PUTNIKA I PRTLJAGE 6

3.1. MEĐUNARODNE CESTOVNE PROMETNE ORGANIZACIJE, ZAKONSKE ODREDBE I KONVENCIJE 6
3.2. OSNOVNI POJMOVI U MEĐUNARODNOM PROMETU PUTNIKA I PRTLJAGE 7
3.3. PRIJEVOZNIČKI DOKUMENTI 8

3.3.1. Prijevoznički dokumenti koji se odnose na putnike 8
3.3.2. Prijevoznički dokumenti koji se odnose na prtljagu 9
3.4. ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA 10

3.4.1. Odgovornost prijevoznika prema osobama 10

3.4.2. Odgovornost prijevoznika prema prtljagi 10

3.4.3. Prigovori i tužbe 12
4. ZAKLJUČAK 14
POPIS ILUSTRACIJA

LITERATURA

 

1.UVOD

Međunarodni cestovni promet putnika i prtljage bi mogao biti kompleksan zbog različitih zakona u državama u kojima se odvija. No, za njegovo reguliranje postoje posebne odredbe i konvencije o kojima će biti riječ u ovome radu.

Iz prethodnih se činjenica može utvrditi kako se kao temeljni problem istraživanja postavlja specifičnost međunarodni cestovni promet putnika i prtljage. Navedeni problem istraživanja zahtijeva analizu i istraživanje pojmova međunarodnog cestovnog prometa putnika i prtljage kao takvog, potkrijepljeno definicijama i primjerima, čime se odredio i predmet istraživanja.

Objektom istraživanja u ovom se slučaju određuje međunarodni cestovni promet putnika i prtljage. Iz postavljenog predmeta i detektiranog problema istraživanja proizlazi slijedeća radna hipoteza: na temelju analiziranih bitnih teorijskih značajki i podataka prikupljenih istraživanjem, moguće je ustanoviti kako je međunarodni cestovni promet putnika i prtljage specifičan u odnosu na ostali promet zbog međunarodnih zakona i odredbi, te će se taj pojam dalje obraditi u ovom radu.

Svrha ovog rada jest istražiti i analizirati međunarodni cestovni promet putnika i prtljage s osvrtom na pravni aspekt. Cilj ovog rada jest dati znanstveno utemeljene odgovore na pitanja vezana za problem i predmet istraživanja, kao što su:

-Što je promet,

-Koja je podjela prometa,

-Kakva je struktura cestovnog prometa u RH,

-Koje su konvencije i odredbe koje određuju međunarodni cestovni promet putnika i prtljage,

-Što je međunarodni cestovni promet putnika i prtljage,

Osobine istraživane problematike, te svrha i ciljevi ovog istraživanja zahtijevaju uporabu slijedećih znanstvenih metoda: metode analize i sinteze, metoda promatranja, statističke metode, metode indukcije i dedukcije, generalizacije i specijalizacije, apstrakcije i konkretizacije, metoda kompilacije, te metoda deskripcije, odnosno teorije sustava.

Rezultati istraživanja ovog rada pod naslovom MEĐUNARODNI CESTOVNI PROMET PUTNIKA I PRTLJAGE predočeni su kroz dvije velike cjeline razrađene na veći broj podcjelina.

 

2.DEFINICIJA I PODJELA PROMETA

 

Promet predstavlja djelatnost koja se bavi prijevozom ljudi i robe (materijalnih dobara) s jednog mjesta na drugo, a i prijenosom vijesti s jednog mjesta na drugo. Promet je uslužna djelatnost kojom se obavlja prijenos ljudi, dobara, vijesti i energije s mjesta na mjesto. U užem se smislu definira kao transport ili prijevoz, a u širem obuhvaća transport (prijenos ljudi i dobara) i komunikacije (prijenos vijesti, slika, ideja i uopće najrazličitijih informacija)[1].

 

2.1.PODJELAPROMETA

Zaosnovnupodjeluprometanajčešćesekoristeslijedećikriteriji:

1. Premaznačajkamamedijaodnosnosredineukojojseprometodvija: kopneniilisuhozemni, vodniizračni.

2. Premadržavno-pravnomobilježjuteritorijanakojemseodvija: unutarnjiilituzemni, međunarodniiliinozemni, pogranični, tranzitni.

3. Premaobilježjuputa(površine) pokojemseodvija: cestovni, željeznički, riječni, jezerski, kanalski, pomorski, zračni, telekomunikacijski, cjevovodni.

4. Premaprostornojudaljenosti, odnosnopremaudaljenostiprijevoza: gradski(mjesni), prigradski, međugradski. Prematomkriterijumožesepodijelitiina: maleilikratkeudaljenosti, srednjeudaljenostiivelikeudaljenosti(kontinentalniiinterkontinentalni).

5. Premavrstiprometnihsredstava: automobilski, željeznički, brodski, avionski, helikopterski, telegrafski, telefonski, radiopromet.

6. Premaznačajkamaobjektaodnosnopredmetaprijevoza: putnički, teretniiprijenosvijesti.

7. Premakorisnikuprometneusluge: javniiprometzavlastitepotrebe.

8. Prematehnološko-organizacijskomaspektu: redovitiodnosnolinijskiislobodni( uzračnomprijevozucharterprijevoz).

 

Premanacionalnojklasifikacijidjelatnosti, prometuključujeslijedećedjelatnostiprijevoza, skladištenjaiveza[2]:

-Obavljanjeredovitogiliizvanrednogputničkogirobnogprijevozaželjeznicom, cestom, vodom, zrakomicjevovodima,

-Pratećedjelatnostinaterminalimailiparkiralištima, pretovartereta, skladištenjeitd.,

-Poštanskeuslugeitelekomunikacije,

-Iznjamljivanjeprijevoznihsredstavaiopremesvozačemilirukovateljem.

 

2.2.STRUKTURACESTOVNOGPROMETAUREPUBLICIHRVATSKOJ

 

PremaDržavnomstatističkomzavodu2008. godineuHrvatskojbiloje1,535,280 registriranihosobnihvozila, 5099 registriranihautobusai170.704 registriranihteretnihvozila[3]. Grafikon1. prikazujestrukturuprometapremavrstamaprijevoza2008. godineuRepubliciHrvatskoj. Vidljivojedajecestovniprometsa41,9%, nakonželjezničkog, najzastupljenijizaprijevozputnika.

 

Grafikon1. Strukturaprijevozaputnikapremavrstamaprijevoza2008. godineuRepubliciHrvatskoj

Izvor: Hrvatska gospodarska komora, Sektor za promet i veze: PROMET1, , 07.04.2013.

 

2.3.CESTOVNA INFRASTRUKTURA I GLAVNI KORIDORI U REPUBLICI HRVATSKOJ

 

Slika 1. prikazuje osnovnu mrežu prometne infrastrukture Republike Hrvatske. Zelenom bojom označena je osnovna cestovna mreža u RH, crvenom je označena željeznička, a plavom unutarnji vodeni putevi.

 

Slika 1. Mreža prometne infrastrukture u Republici Hrvatskoj

Izvor: Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, , 09.04.2013.

 

Sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11, NN 22/13), Javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Ceste u Republici Hrvatskoj su 26.907,4 kilometara ukupne duljine, a administrativno su podijeljene na: autoceste i poluautoceste (1.413,1 km), državne ceste (6.741,6 km), županijske ceste (9.788,4 km) i lokalne ceste (8.964,3 km)[4], što je vidljivo na Slici 2.

 

Godine 1994. na Paneuropskoj konferenciji ministara prometa na Kreti definirano je devet koridora, a koridori V. A, B i C; IX. A i B i X. dodani su naknadno na trećoj Paneuropskoj konferenciji u Helsinkiju 1997. godine, te su ministri zemalja kojima treba prolaziti X. koridorpotpisali Memorandum razumijevanja u Thessalonikiju u ožujku 2001. godine, a 2004. je potpisan Memorandum razumijevanja za izgradnju V. Koridora, gdje su odvojci B i C vrlo bitni za Hrvatsku.

Koridori koji prolaze kroz Hrvatsku su koridorV. odvojak B: Rijeka – Zagreb – Budimpešta, i odvojak C: Ploče – Sarajevo – Osijek – Budimpešta, koridor X.: Salzburg – Ljubljana – Zagreb – Beograd – Niš – Skopje – Veleš – Thessaloniki i odvojak A: Graz – Maribor – Zagreb. Za Hrvatsku je najvažniji X. koridor zbog protoka ljudi i robe te kraćeg čekanja na graničnim prijelazima (sa 70 sati na 40 sati)[5].

 

Slika 2. Javne ceste u Republici Hrvatskoj 2013. godine

Izvor: Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, , 09.04.2013.

 

3.MEĐUNARODNI CESTOVNI PROMET PUTNIKA I PRTLJAGE

 

Prijevoz u međunarodnom cestovnom prometu je ''prije­voz između dvije ili više država''[6]. U ovom se poglavlju opisuje međunarodni cestovni promet putnika i prtljage.

 

3.1.MEĐUNARODNE CESTOVNE PROMETNE ORGANIZACIJE, ZAKONSKE ODREDBE I KONVENCIJE

 

Na donošenju jedinstvenih međunarodnih propisa u pojedinim granama prometa djeluju međunarodne prometne organizacije. Najvažnije međunarodne prometne organizacije us cestovnom prometu za prijevoz putnika i prtljage je[7] Međunarodna unija za cestovni prijevoz (IRU), koja je osnovana 1948. godine u Ženevi, te okuplja nacionalna udruženja cestovnih vozara i velikih firmi vlastitih prijevoznika, s ciljem izjednačavanja svih uvjeta u cestovnom prijevozu.

 

Općim propisima iz Zakona o obveznim odnosima je uređen ugovor o ptijevozu za sve vrste prijevoza, uključujući cestovni. Posebni propisi za ugovore o prijevozu u cestovnom prometu nalaze se u Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu[8].

 

 

Prijevoz putnika i prtljage u cestovnom prometu reguliraju propisi koji u svojoj ukupnosti čine cestovno prometno pravo. Ti se propisi nalaze u formalnim zakonskim i podzakonskim aktima koje se smatra izvorima prava. Međunarodno cestovno prometno pravo čini zakonska regulativa koja se donosi putem međunarodnih organizacija.

 

Najvažnije konvencije i ostali međunarodni instrumenti koji reguliraju djelatnost međunarodnog cestovnog prometa sadrže tri vrste propisa. Jedni se odnose na sigurnost prometa, drugi su fiskalnog i carinskog karaktera, a treći reguliraju imovinskopravne odnose u cestovnom prijevozu[9].

 

Najviše propisa o sigurnosti u međunarodnom cestovnom prometu, a time sigurnosti putnika, sadrži Konvencija o cestovnom prometu donesena 1949. godine u Ženevi. Ona obvezuje i Republiku Hrvatsku i uređuje pitanja sigurnosti poput signalizacije, pravila vožnje, vozača i njihovih uvjeta, vozila, brojeva, isprava is lično.

Za prijevoz putnika i prtljage je kod nas usvojena i ratificirana Konvencija o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage, skraćeno CVR[10].

 

3.2.OSNOVNI POJMOVI U MEĐUNARODNOM PROMETU PUTNIKA I PRTLJAGE

 

Prema Konvenciji o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage, koja se primjenjuje na sve ugovore o prijevozu putnika, kad je u ugovoru predviđeno da se prijevoz obavlja na teritoriju najmanje dviju zemalja, pod izrazom ''prijevoznik'' treba podrazumijevati ''svaku osobu koja se u svojstvu profesionalnog prijevoznika, ali ne u svojstvu korisnika taksi – službe ili službe za iznajmljivanje vozila s vozačem, obaveže, na temelju individualnog ili kolektivnog ugovora, da preveze jednu ili više osoba, a prema konkretnom slučaju njihovu prtljagu, bez obzira na to obavlja li osoba prijevoz osobno ili ne.[11]'' Prijevoznik je, prema Konvenciji o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage, odgovoran za sva djela i propuste svojih agenata i svih osoba čijim uslugama se prijevoznik koristi kada vrši obveze iz sklopljenog ugovora o cestovnom prijevozu, u slučaju kada ti agenti ili osobe djeluju u okviru svoga zaposlenja.

 

''Putnik'' je svaka osoba koju prijevoznik prevozi uz naplatu ili besplatno, s time da tako izvršava ugovor o prijevozu sklopljen u njegovo ime ili od njegove strane[12].

 

''Vozilo'' predstavlja svako cestovno vozilo upotrebljavano za izvršenje ugovora o prijevozu, uz uvjet da je namijenjeno za prijevoz osoba, a time se smatra da prikolica predstavlja dio vozila[13].

 

3.3.PRIJEVOZNI DOKUMENTI

 

3.3.1.Prijevozni dokumenti koji se odnose na putnike

 

U slučaju prijevoza putnika, prijevoznik mora izdavati individualne ili kolektivne karte. Ako putnik nema kartu, odnosno neispravna je ili izgubljena, to ne zadire u postojanje ili valjanost ugovora o prijevozu. U karti moraju biti navedeni ime i adresa prijevoznika (Slika 3.) i napomena da su za ugovor mjerodavne odredbe Konvencije o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage.

Za svaku štetu nanesenu putnicima, ukoliko nije ispunio prethodne odredbe, prijevoznik odgovara. Sve dok se ne dokaže suprotno, karta jest potvrda navoda koji su u njoj sadržani. Ako na karti nije drugo navedeno, i ako nije na ime putnika, ona se može ustupiti drugoj osobi sve do polaska na put[14].

 

Izvor: Google images.

3.3.2.Prijevozni dokumenti koji se odnose na prtljagu

 

Prijevoznik može izdati prtljažnu kartu, u kojoj se navodi količina i vrsta prtljage koja mu je predana. Ako putnik zahtijeva, prijevoznik mu mora izdati prtljažnu kartu. Izdavanje prtljažne karte je besplatno, ali se na nju mogu naplatiti fiskalne takse (Slika 4). U prtljažnoj karti je potrebno navesti adresu i naziv prijevoznika te napomenu da je za ugovor mjerodavna Konvencija o ugovoru o međunarodnom cestovnom prijevozu putnika i prtljage.

Ako se ne dokaže suprotno, podrazumijeva se da je prtljažna karta potvrda navoda koji su u njoj sadržani, ako u njoj nisu navedene rezerve, te se smatra da je prtljaga predana u ispravnom stanju[15].

 

Slika 4. Primjer prtljažne karte

Izvor: Google images.

 

Smatra se da je prijevoznik valjano predao prtljagu ako ju je izdao podnosiocu prtljažne karte. Ako se ne pokaže prtljažna karta, prijevoznik nije dužan izdati prtljagu za koju je ista bila izdana, osim u slučaju da potražilac okaže da ima prava na tu prtljagu. Akoi je taj dokaz nedovoljan, prijevoznik može zahtijevati odgovarajuću kauciju, koja mu treba biti vraćena u roku od godinu dana nakon dana uplate.

 

3.4.ODGOVORNOST PRIJEVOZNIKA

 

3.4.1.Odgovornost prijevoznika prema osobama

 

Prijevoznik snosi odgovornost za gubitak ili štetu nastalu zbog smrti, tjelesne ozljede ii drugog oštećenja ili psihičkog zdravlja putnika nastalog kao posljedica nesreće vezane za prijevoz dok se putnik nalazio u vozilu ili ukrcavao ili iskrcavao, ili koja je nastala vezano za ukrcavanje ili iskrcavanje prtljage.

Ukoliko prijevoznik nije mogao izbjeći nesreću unatoč poduzetim mjerama, tada se on oslobađa ove odgovornosti. Prijevoznik se ne može osloboditi odgovornosti pozivanjem na neki psihički ili fizički nedostatak vozača, kvar ili neispravnost vozila ili na neku pogrešku ili nehaj osobe za koju bi snosio odgovornost da je on osobno bio prijevoznik[17].

 

Prema ovoj odredbi sud koji vodi postupak u skladu s nacionalnim zakonodavstvom mjesta u kojem se nalazi njegovo sjedište, određuje razmjere štete za koju treba naknadu te koje su točno osobe koje imaju pravo na tu naknadu. Ukupna svota naknade koju je prijevoznik u tom slučaju dužan isplatiti ne može biti veća od 250 000 franaka[18] za jednog oštećenika.

Stranke koje sklapaju ugovor o prijevozu mogu odrediti višu granicu.

 

3.4.2.Odgovornost prijevoznika prema prtljagi

 

Prijevoznik snosi odgovornost za gubitak ili štetu koja je pretrpljena zbog potpunog ili djelomičnog nestanka ili oštećenja prtljage. Prijevoznik je odgovoran za onu prtljagu koja mu je predana od časa preuzimanja prtljage ili do njene dostave ili predaje na čuvanje. Prijevoznik je odgovoran za svaku drugu prtljagu dok se ona nalazi u vozilu, no u slučaju krađe ili gubitka nevezanih za nesreću, prijevoznikova odgovornost leži samo u tome da mu je prtljaga bila predana na čuvanje.

Smatra se da u tu drugu prtljagu pripadaju osobne stvari koje putnik ima na sebi ili uza sebe. Prijevoznik se oslobađa ove odgovornosti ako su gubitak ili oštećenje nastali zbog defekta na samoj prtljagi, zbog posebnog rizika jer je sama prtljaga sadržavala kvarljive ili za prijevoz opasne tvari ili zbog okolnosti koje prijevoznik, unatoč poduzetim mjerama nužnim u konkretnom slučaju nije mogao izbjeći.

 

Ako prtljaga nije dostavljena u roku od 14 dana od dana kada je putnik zahtijevao da mu se ona preda, smatra se izgubljenom. Ako se prtljaga koja se smatrala izgubljenom pronađe u roku od godine dana od trena kad je putnik zahtijevao da mu se preda, prijevoznik je dužan poduzeti sve korake da obavijesti putnika.

U roku od trideset dana nakon dobivanja te obavijesti, putnik može zahtijevati da se ista prtljaga dostavi ili u polazište ili u odredište, uz zadržavanje svih prava da zahtijeva naknadu zbog zakašnjele isporuke. Kada se od prijevoznika potražuje naknada štete za izgubljenu prtljagu, odnosno njen potpuni ili djelomični gubitak ili oštećenje, može se podnijeti zahtjev za isplatu svote u visini gubitka ili oštećenja, s time da ta svota ne smije biti veća od 500 franaka[20] po jedinici prtljage ili 2000 franaka po putniku.

Može se podnijeti i zahtjev za isplatu svote ravne visini štete za potpuni ili djelomični gubitak ili oštećenje osobnih stvari koje putnik nosi na sebi ili uza sebe, ali ta svota ne smije biti veća od 1000 franaka po putniku. Navedene svote ne uključuju sudske sudske ili druge troškove koje su strane imale prilikom dokazivanja svojih prava, a čije plaćanje može pasti na teret prijevoznika, niti kamate obračunate u skladu sa zakonom koji sud koji vodi postupak smatra mjerodavnim.

 

Prijevoznik se potpuno ili djelomično oslobađa odgovornosti koja proizlazi iz ove Konvencije razmjerno gubitku ili oštećenju nastalim krivnjom ili nepažnjoj putnika ili ponašanjem putnika koje ne odgovara uobičajenom ponašanju putnika. Ako prijevoznik snosi odgovornost za gubitak ili oštećenje, ali je neka treća osoba svojim postupcima pridonijela da oni nastanu, prijevoznik odgovara za svu štetu, s time da ima pravo pdonijeti regresnu tužbu protiv te osobe.

Prijevoznik se oslobađa navedene odgovornosti ako su gubitak ili oštećene izazvani nuklearnim incidentom sukladno zakonu države ugovornice[22].

 

 Us vim slučajevima reguliranim ovom Konvencijom, svaki postupak može biti pokrenut protiv prijevoznika ili osobe za koju on odgovara, u uvjetima i granicama koji su njome predviđeni.

 

3.4.3.Prigovori i tužbe

 

Ako putnik podigne prtljagu bez reklamacije, to znači da je ona dobivena kompletna i u ispravnom stanju sve dok se ne dokaže suprotno. Reklamacija se prijevozniku mora podnijeti u roku od sedam dana nakon što podnosilac reklamacije preuzme prtljagu. Ako prtljaga nije predana prijevozniku, spomenuti se rok računa od trena kada se utvrdi gubitak ili oštećenje, ali najkasnije od trena prispijeća vozila u odredište putnika[23].

 

-Mjesto u kojem tuženik ima svoje glavno poslovno mjesto, prebivalište ili poslovno mjesto čijim je posjedovanjem sklopljen ugovor o prijevozu,

-Mjesto u kojem su nastali gubitak ili oštećenje,

-Polazište ili odredište.

 

U slučaju da se navedeni spor rješava pred sudom koji je za to nadležan ili ako je dotični sud već odnio odluku o tom sporu, između istih strana se ne može pokrenuti novi spor po istoj osnovi, osim u slučajevima kada odluka suda kojemu je podnesena orva tužba ne može biti izvršena u državi u kojoj je pokrenut novi postupak.

Kada je presuda u nekom sporu koju je donio sud jedne države ugovornice nadkežan po navedenim činiteljima, postala izvršna u toj zemlji, ta presuda postaje izvršna i u svakoj drugoj državi ugovornici onda kada se obave formalnosti predviđene za te svrhe. Isključuje se revizija procesa o biti spora[25].

 

Navedene se odredbe odnose na presude donesene u prisutnosti stranaka, na presude donesene u odsutnosi i na sudske nagodbe, ali se ne odnose na presude sudova koje su samo privemeno na snazi, niti na presude prema kojima onaj koji je izgubio parnicu mora namiriti sudske troškove i troškove oštećenika nastalih zbog neudovoljenja njegovom tužbenom zahtjevu[26].

 

Rok teče od dana kada je vozilo dospijelo u putnikovo odredište, a u slučaju nedolaska vozila, od dana kada je trebalo stići u putnikovo odredište[27].

 

Podizanjem tužbe u pisanom obliku se prekida rok zastare do dana kada prijevoznik u pismenom obliku odbaci tu tužbu i vrati dokumente koji su mu u prilogu bili uručeni kao obrazloženjem potraživanog. Ako prijevoznik djelomično prihvati tužbeni zahtjev, rok zastare iznova počinje teći samo u odnosu prema dijelu tražbine koji je ostao sporan. Produljenje roka zastare se određuje na temelju zakonskih odredbi suda kojem je tužba podnesena[28].

4.ZAKLJUČAK

 

Vidljiva je važnost cestovnog prometa općenito, on je nakon željezničkoh drugi po redu u prijevozu putnika preko granica.

 

Međunarodni je promet putnika i prtljage određen mnogobrojnim odredbama. Njegova je specifičnost to što Konvencija o cestovnom prometu donesena u Ženevi određuje zakonski odnos prijevoznika prema putniku i prtljazi. Međunarodni cestovni promet reguliran je i Zakonom o prijevozu unutar naše zemlje, no na njega se ponajviše odnose odredbe iz Konvencije.

 


| | | | |
Tausche dein Hausarbeiten