Interpretation

Usmena književnost u doba moderne

10.027 Words / ~27 pages
<
>
swopdoc logo
Download
a) trade for free
b) buy for 2.99 $
Document category

Interpretation
Literature

University, School

filozofski fakultet rijeka

Grade, Teacher, Year

2012./2013.

Author / Copyright
Text by Tue H. ©
Format: PDF
Size: 0.56 Mb
Without copy protection
Rating [details]

Rating 5.0 of 5.0 (1)
Live Chat
Chat Room
Networking:
0/0|0[-3.0]|0/1







More documents
EKONOMSKE DOKTRINE MERKANTILIZAM ( Habsburška monarhija – Kameralizam) - napredak neke zemlje najbolje se može postići PROIZVODNJOM I IZVOZOM b) FIZIOKRATIZAM - napredak enke zemlje temelji se na prirodnom bogatstvu i razvoju poljoprivrede c) EKONOMSKI LIBERALIZAM (Adam Smith) - svaka država mora razvijati i merkantilizam i fiziokratizam, ali se vlast ne smije mješati na tržište POLITIČKE DOKTRINE Jean Jacques Roussou – pisao je društvene ugovore, smatra da se u svakoj državi treba dogovriti tko će vladati Charles de Montesquieu…
Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za istočnoslavensk­e jezike i književnosti Katedra za rusku književnost Teorija noveleNikolaj Vasiljevič Gogolj Nos (seminarski rad) Studentica: Sorić Mentor: dr. sc. Vojvodić, izv. prof. Zagreb, 13.6.2015. Sadržaj Predgovor 2 Uvod 2 1.1 O autoru 2 1.2 O noveli Nos 3 Realizam u književnosti 2.1 Značenje pojma 32.2 Realizam u ruskoj književnosti 4 Što je novela? 5 Definicija i etimologija 5 Teorija novele 5 Obilježja novele na primjeru Nosa 6 4.1 Fabula i forma 64.2 Likovi 7 4.3 Vrijeme…

Usmena književnost u doba moderne

Sažetak

1.      Uvod

2.      Usmena književnost

3.      Fin de siecle

4.      Moderna

5.      Vladimir Nazor

6.      Od moderne prema suvremenosti

7.      Zaključak


1.     Uvod


Tema ovog rada je Usmena književnost u razdoblju moderne i umjetnosti kraja stoljeća. U radu će biti najprije saznati iznesena važnost usmene književnosti. Nadalje u tekstu bit će iznešene informacije o suodnosu usmene i pisane književnosti kao i mjeri u kojoj ove dvije književnosti interferiraju.

U nastavku rada više pažnje bit će posvećeno razdoblju  fin de siecle kao i značenju mita u ovom razdoblju, a kasnije razdoblju moderne kao  i shvaćanje usmene književnosti u ono vrijeme. Detaljnije će biti prikazan rad Vladimira Nazora kao jednog od vrsnih poznavatelja usmene književnosti. U radu će pomoću njegova stvaralaštva i njegovih djela biti prikazana usmena književnost i njezina važnost.

Dok će kasnije u nastavku radu biti riječ o usmenoj književnosti u suvremenosti.

Cilj rada jest prikazati usmenu književnost od njezinih početaka i vrijeme kada je počela interferirati sa pisanom književnošću kao i  koju ulogu je odigrala za pisanu književnost. Obrađena će biti razdoblja fin de siecla i moderne jer se upravo u ovim razdobljima najbolje vidi djelovanje usmenih elemenata.

Usmena će književnost biti prikazana kroz rad jednog od vrsnih poznavatelja usmene književnosti, a to je Vladimir Nazor. Na temelju njegova stvaralaštva biti će prikazani elementi usmene književnosti i shvaćanje odnosno neshvaćanje samog autora od strane svojih suvremenika. Pri samome kraju rada prikazano će biti kako usmena književnost zapravo više danas ni nema tolikog utjecaja koji je imala nekad i da je danas zapravo nalazimo samo u tragovima.


2.      Usmena književnost


Kako bismo mogli govoriti o pisanoj književnosti, potrebno se najprije dotaknuti usmene književnosti. Usmena književnost postoji još od davnih godina kada je narod bio nepismen pa se književnost, odnosno, neki su se običaji i tradicija ispjevavali ili pak samo prepričavali te se tako očuvali u narodu.

Međutim, stvari nisu toliko jednostavne  jer da bi nešto postalo usmenom književnošću bilo je potrebno da bude prihvaćeno od strane zajdenice. Odnosno, ako zajednica ne prihvati usmenu predaju ono je osuđeno na propast. Usmene su tvorevine najčešće bile individualne tvorevine i da bi opstale trebale su biti prihvaćene u zajednici. Isto tako u zajednici je bilo prihvaćeno samo ono što je imalo neku funkciju.

Dakle, u zajednici su prihvaćene samo one forme koje su dokazale svoju funkcionalnost za datu zajednicu. (vidi Jakobson, Bogatirjov: str. 19).  Tvorevine koje su bile prihvaćene u zajednici prenosile su se s koljena na koljeno i tako su se održale i do danas u književnosti.  Međutim, svaki novi pripovjedač mogao je izostaviti ili pak dodati nešto svoje pa su se neki oblici i izmjenili ali to nije bitno naštetilo samoj tvorevini.

Dakle sve započinje od usmene književnosti za koju se se kasnije mnogi zanimali pa su je i istraživali i počele su se predaje zapisivati te su neke i preuzete u današnju pisanu književnost. Tako slavenski istraživači smatraju da je zapravo slavenska folkloristika jedna od najživljih i najbogatijih u Europi te zagovaraju tezu kako između usmene poezije i literature zapravo i nema neke bitne razlike te da se u oba slučaja radi o individualnim produktima.

Pisana djela su zapravo najpoznatiji obilk stvaralaštvala i nastaju onda kada ih autor stavi na papir i imaju mogućnost revitalizacije i nakon višestoljetne neaktivnosti.  Usmena pak djela počinju onda kada ih kazivač prenese i kada ih zajednica usvoji, najčešćše nemaju poznata autora i manja je mogućnost revitalizacije. (vidi Jakobon, Bogatirjov: str. 22).

Free of charge
Download
Usmena književnost u doba moderne
Click on download to get complete and readable text
• This is a free of charge document sharing network
Upload a document and get this one for free
• No registration necessary, gratis

Usmena djela nisu samo književna djela ona mogu postojati i izvan književnosti. Neka djela osim što su bila recitirana, mogla su se izvesti i plesom ili pak glazbom (vidi Stulli, Bošković 1978: str. 11). Vrlo je važno da se usmena i pismena književnost zapravo isprepliću i da je usmena tradicija bila podlogom mnogim pisanim djelima.  Možemo utvrditi kako između pisane i usmene postoji suodnos, što ćemo vidjeti u nastavku rada.

2.1.Bilježenje usmene književnosti

Kao što je već spomenuto usmene su se tvorevine najprije prenosile kazivanjem ili pak prepričavanjem i svaki je slušač mogao postati potencijalni kazivač i samim time mogao je dodati nešto svoje u samu tvorevinu. Tako su se kako bi što duže opstale i kako bi se očuvale i mogle istraživati, usmene tvorevine počele  zapisivati ili pak smimati.

Najstarija bilježenja sežu čak u 15. stoljeće, no ta su prvotna bilježenja na terenu ne mogu se izravno povezati s pisanom književnošću. (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 33). Oblik usmene književnosti koje su bilježili u srednjovjekovnim spisima popi glagoljaši pa čak i prozni oblici kod nekih predstavnika renesanse ali i kasnijih formacija nazovamo retorikom.

Retorika je dio usmene književnosti koja se bavi samo onim podacima koji su sakupljeni u zbornicima u najranije vrijeme (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 34). Tu zapravo spadaju različiti zapisi molitva, bajanja, čaranja i ostalo dok su se kasnije zapisivali i basne, zagonetke, legende i poslovice. U novije se vrijeme osim zapisa na papir ono što smo čuli, usmena književnost zapisuje ondosno smina prilikom izvođenja.  Ali kako ni to ne može uvijek vjerno prenesti neku tvorevinu dokazuje primjer koji navodi Maja Bošković – Stulli gdje spominje jednu predaju o lovu na skakavce.

Radi se  o snimanju narodnih pripovjedaka[1] u Bosni koju je doživio V. Palavestra. Zapisivač je prilikom transkribiranja snimaka uočio šutnju na snimci i ustanovio kako se zapravo radi o središnjem dijelu priče. Nakon nekoliko trenutaka zapisivač se sjetio kako je tada nastao muk i kazivač je, kako bi što vjernije dočarao priču, zamolio nekog iz publike, naravno gestom, da rukama napravi pušku i opali i upravo taj dio se ne nalazi na snimci.

Iz primjera je vidljivo kao ni samo zapisivanje i snimanje nisu dostatni za vjerno prenošenje usmenih tvorevina. Ono što je bilo preuzeto iz usmene književnosti, bilo da se radi o poslovicama, basnama, zagonetkama ili pak legendama,  pisana će književnost unositi njihove dijelove na način da ih prilagodi strukturi pisanog djela ali uz mogućnost da se ta struktura, ako je to potrebno, prilagođava usmenoj strukturi (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 74).  „ Djela usmene književnosti poslužit će i za ocrtavanje lokalnog kolorita, za autentično oblikovanje likova, za oslikavanje određene atmosfere te za retoričko uvjeravanje“ (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 35).  Također, zapisivač je koliko je mogao pjesme prilagođavao općem duhu svog zbornika i poeziji koja je bila uključena u njegov zbornik.

2.2. Suodnos usmene i pisane književnosti

Hrvatska se pisana književnost kao i većina svjetskih književnosti s jedne strane oblikovala kroz vlastitu tradiciju i tradicionalnih sadržaja, a s druge strane preko vanjskih utjecaja.  Tako hrvatska književnost kroz sva razdoblja i svih stilskih formacija sadrži u svojoj strukturi mnoge elemente usmenog stvaralaštva i tu zapravo počinje suodnos dviju književnosti. (vidi Kekez, Josip Prva hrvatska rečenica 1988: str 6).

Problem u utvrđivanju međuprožimanja usmene i pisane književnosti jest u tome što nema puno znanstvenih radova koji se bave ovim problemom te se  stoga ni ne može točno utvrditi u kojoj se mjeri usmena i pisana književnost isprepliću.  Dugo se smatralo kako su književnosti pojednih razdoblja temeljeni samo na stranim književnostima kao što se to smatralo za književnost humanizma i renesanse, no i te su tvrdnje danas ispravljene i utvrđeno je kako postoje i elementi usmene književnosti ali i da bitnu ulogu igra i nacionalna književnost (vidi Kekez, Josip Prva hrvatska rečenica 1988: str. 7).  Problem je u tome što su se usmene književnosti južnoslavenskih naroda promatrale izvan nacionalne definiranosti.

Sam pojam nacije je važan za usmenu književnost jer se sve promatralo unutar nacije. Nacija je važna jer se njome dokazivala pripadnost nekome narodnu. Upravo je u prvo vrijeme veliku ulogu igrao jezik. Smatralo se da  svaki jezik predstavlja specifičan način razmišljanja i ono što je moguće spoznati u jednom jeziku, nije prenosivo u drugi ( Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća: str. 59).

Time se dokazivao identitet nacije. Smatra se kako pojedinac svoj identitet nalazi upravo unutar nacije. Međutim, za usmenu književnost nisu bitni jezik u aspektu politike i društva već kulture ( Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća: str 60).  Više o nacionalnom utjecaju na pisanu književnost i vezi s usmenom književnošću spomenut će biti u nastavku rada kada će biti riječ o Vladimiru Nazoru i njegovome shvaćanju nacionalnog i nacije.  Što se suodnosa pisane i usmene književnosti tiče, ako pregledamo materijale od Baščanske ploče do danas, Kekez zaključuje da se „ pisana književnost oblikovala na materijalu usmene književnosti u svim stilskim formacijama i svim razdobljima. (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 14).

I time dolazimo do razdoblja kada su se usmene tvorevine počele bilježiti i time se pokušavale što duže održati u narodu i time se ujedno olakšao posao istraživačima.

2.3. Postojanju suodnosa  usmene i pisane književnosti u oblicima i vrstama

Usmena je književnost najprisutnija u svim oblicama pisane književnosti upravo u srednjem vijeku što znači da su svi oblici usmenog izražavanja bili umetnuti u pisanu književnost (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 73). Kako su u srednjem vijek većinom prevladavali religiozni tekstovi možemo zaključiti, što je tekst bio svjetovniji  to je u njemu bila veća pristunost usmene književnosti. Što se pak pisane književnosti tiče i njezinih vrsta prisutne su i epska i lirska pjesma, poslovica, zagonetka, pripovjetka i retorika i to na način da oblik usmene književnosti odgovara obliku pisane književnosti (vidi Kekez Prva hrvatska rečenica 1988: str. 74).  Unošenje elemenata iz jednog oblika u drugi nije uvijek jednako teklo.

Tako će neka djela u svoj prozni izraz nadodati epsku i lirsku pjesmu, a neka pak djela mogu dodati u svoj prozni opus narodne stihove bilo cjelovite ili isprekidane i time postići određenu ritmičnost. Mogu se nadodati i zagonetke i poslovice, lirska i epska pjesma  s time da se moraju obavezno prilagoditi strukturi pisanoga djela ali često se događa da se i pisani oblici prilagođavaju usmenoj strukturi.


3.     Fin de siecle i književnost moderne


Umjetnost kraja stoljeća javlja se zadnje desetljeće 19.stoljeća i označava početak novog duhovnog razdoblja. Kako je došlo do kraja naturalizma za kojeg su pisci smatrali da se previše bavio onim materijalnim i znanstvenim, u književnosti kraja stoljeća okreću se novim temama i onome duhovnome.  No vrlo je teško odrediti jasnan početak književnosti kraja stoljeća kao i završetak naturalizma jer se u nekim zemljama javljaju istodobno,  a ne kao reakcija jedan na drugo.

Ta dva pravca nisu ni toliko različita povezuje ih kritika suvremenog političkog i društvenog razvitka, odbojnost prema akademskoj rutini, spremnost prihvaćanja strane književnosti i nesklonost vjerskoj metafizici (Lj.Gjurgjan 1995:13). Umjetnost kraja stoljeća obilježava pojam lapurizma odnosno artizma jer se umjetnost više ne bavi realnošću već kao predmet odabire ljepotu koja je sama sebi svrhom.

Knjižvnost kraja stoljeća javlja se prvo u Francuskoj, ali također i u zemljama Austro – Ugarske. No ona se ne manifestira svugdje jednako.  Tako se javljaju i razlike u nazivu kojim se ona opisuje kao i različite stilske nijanse u umjetnosti. U   Hrvatskoj  se zalaže za naziv scesije koji je prvenstveno pogodan za likovne umjetnosti te se elementi scesijskog se nalaze u djelima nekih naših autora ( euritmičnost, stilizacija, te uporab afoklornih i klasičnih motiva).

Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeće 1995: str. 21). Sam svjetonazor umjetnosti kraja stoljeća oblikuje se u drugoj polovici 19. stoljeća. Ovo vrijeme se uzima upravo zato jer se ovjde počinje očitovati stil kao stil odnosno kao nametnut izbor drugih stilova pa se kao rezultat na to javlja autorefleksivnost i subverzija. Umjetnost kraja stoljeća postaje mjestom rekreiranja zbilje i time se mijenja svijetonazor koji do tada bio usađen, a vrlo važnu ulugu igra kultura. Što se novog svjetonazora tiče dolazi do vjere u alkemijsku moć riječi koja se zasniva na revitalizaciji granice između materijalne i duhovne te stoga umjetnici vjeruju kako duhovnom djelatnošću mogu stvoriti duhovnu sferu postojanja i time dotaknuti onkraj razumskoga ujedno umjetnost kraja stoljeća odbacuje kartezijanstvo i sve njegove pretpostavke te se okreću k intuitivnome i univerzalnome (vidi Lj.

Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeće 1995: str. 24).  Kako je umjetnost kraja stoljeća bila poveznama s novim svjetonazorom koji se protivio čisto filozofskome u književnosti, spometnut ćemo i neke teoretičare književnosti i njihovo mišljene o umjetnosti kraja stoljeća.

Ono u čemu se većina teoretičara nije mogla složiti  jest upravo naziv i vrijeme ovog razdoblja.  Kao prvog spomenut ćemo F.W.J. Hemmingsa koji je postavio pitanje o uvođenju materijalizma u književnost. Smatra kako je kraj naturalizma zapravo nesposredna rezultat društvenih kretanja. Također V. Žmegač smatra kako je u Njemačkoj esteticizam reakcija na naturalizma ali da oni usprkos razlikama u biti imaju sličnosti.

Tako nazivi koji su se javljali jesu simbolizam, artizam, dekadizam i scesija.  U Engleskoj se Wellek i Bowra zalažu za naziv simbolizam. Simbol je bilo upotrebljavan u mnogim razdobljima i u tim je razdobljima bio sugestivan i transparentan, a retoričku je snagu crpi iz tradicionalne simbolike koja je pristuna u emocionalnome talogu svijesti. ( vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 15).

Simbolima se željelo prikazati osjećaji pjesnika pa se time simbolizam kao naziv za ovo razdoblje može upotrijebiti ali samo za jedan dio umjetnosti. Javlja se i naziv scesije koji navodi Endre Angyal i to posebno u hrvatskoj kniževnosti. No, scesije je više naziv za likovne umjetnosti pa se ne može ni taj pojam uzeti skroz u obzir. Dolazi i do naziva moderne no on se više odnosi na njemačku književnost.

No kao najvjerniji i najprihvatljivi naziv ustalio se naziv umjetnost kraja stoljeća odnosno termin fin de siecle jer označuje vremensko razdoblje u kojem se pravac javlja te je ujedno najobuhvatniji i dovoljno precizan za ovo razdoblje ( vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 20).

3.2. Književnost umjetnosti kraja stoljeća

U ovome razdoblju javlja se novi svjetonazor pa se mnogo toga i mijenja u književnosti. Kako je književnost bila stalno pod utjecajem drugih dominatnih modela odnosno tuđih književnosti situacija nije bila nimalo laka. Trebalo je najprije stvoriti ideju o zajednici i o pripadnosti jednome narodu da bi tek onda mogli govoriti o našoj knjižvnosti.

Zato je ovdje vrlo važno spomenuti naciju i shvaćanje nacije u ovome razdoblju. Sam pojam nacionalizma ustalio se u kulturome, ekonomskome i naravno, političkome smislu u zapadnoj i srednjoj Europi od sredine 18.stoljeća.  Često je njegovo konotativno značenje bilo negativno shvaćeno. Ako na ovaj pojam gledamo s političkog stajališta onda se on odnosi na pravo samoodređivanja i stavljanja novih dostignuća u tehnologiji i znanosti u službu naroda, znači također tradiciju i jezik, ali vlastiti jezik.

Prvi pokret nacionalizacije je pokrenula francuska buržoaska revolucija i upravo se to smatra prvim pokretom demokratizacije u Europi.  Jedno od glavnih načela te revoluvcije jest bilo da istinska vlast leži u narodu, pa stoga si pojedine skupine ili pojedinci ne mogu pripisati tu moć (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 58).

Kao i svi pokreti do sad i ovaj je stvorio različita shvaćanja. Svi su se složili u jednome, a to je da vlast ne smije imati pojedinac i da je vrijeme da se uvede demokracija u sve sektore života. No, neki su pak ovome pokretu osim nacionalnog predznaka dodali i onaj emocionalni gdje do isticanja dolazi ljubav prema domovini koja je ujedno najčistiji osjeća, ali smatrajući kako taj osjećaj nije privilegija pojedinaca već cijelog naroda (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 57).

Dakle, emocijama se pokušalo doprijeti do naroda i probuditi svijest o pripadanju jednome narodu. Kao naš primjer za utjecaj na svijest naroda možemo navesti Hasanaginici i Katičićeve pjesma kao primjer izvornog pjesništva i pokušaj da se istakne slavenstvo. Najbolje se do narodnih pjesama dolazi, najčešće, među nižim slojevima društva,  pa će se pažnja u ovome razdoblju posvetiti upravo tome. (Pitanje za profesoricu: Je li potrebno nadodati ovdje sva shvaćanja nacionalizma i nacije ili je ovo dosad napisano sasvim dovoljno?).  Što se samih autora tiče, ono nacionalno shvaćaju više u kultrunome smislu.

Takvo magijsko shvaćanje poezije daje pjesniku posebnu moć i on postaje instrumentom nevidljivih sila koje djeluju sukladno nadljudskim metodama (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 21). Umjetnost će biti shvaćena kao alkemija zbilje odnosno u umjetnosti kraja stoljeće biti će povjerenje u sublimaciju zbilje. Pisci su zapravo stvarali svijet pun nade i bolje budućnosti.

Umjetnost postaje mjestom rekreacije zbilje i stvaranja jedne nove i duhovne realnosti. Umjetnost kraja stoljeće je dovela mnoga shvaćanja u pitanje pa tako i Goetheovo shavaćanje o postojanju jezgre i o vlastitome jedninstvu. U fin de sieclu se smatra kako jezgra ne postoji i kako svaki pojedinac u sebi krije bezbroj osobnosti i da izvan naše kulture postoje i druge kulture (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 28).  Stoga će se figure koje će se ustaliti u ovom razdoblju biti oksimoron i hermetičan simboll. „ Prvi kao znak stalne kontradiktornosti svijeta, a drugi kao iskaz nepovjerenja u razum“ (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 28).

·         Oslikavši zbilju zapadnog građanskog društva mračnim bojama, jedni izlaz  iz te mračne zbilje jest glazba. (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 30)

·         Ustrajavši na subjektivizmu, na svijetu koji je, kako on kaže, moja istina, smatra kako je spoznaja noumenalnog svijeta moguća samo pomoću volje. Ta volja pak je bliža obilježju nirvane nego li aktivizmu. (vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 30).

Zbog tog traganja za novim spoznajama umjetnost kraja stoljeća se okreće formi mita kao izvorištu svojega nadahnuća. Time će ujedno doći i do istraživanje foklorne i mitske tradicije ali i do interesa za prirodu kao simboličnu stranu čovjekova bića.  Dvije komplementarne pojave karakteristične za ovo razdoblje svoje će ishodište naći u mitu, a idejne korijene u idejnosti romantizma.

S jedne strane to je koncept narodnoga duha koji će rezultirati u istrazivanju foklorne i mitske tradicije dok je s druge strane neoromanticarski interes za prirodu kao simbolicne strane covjeka. Priroda neće biti prezentirna već ce njezina recepcija biti posreedovana artističkom i mitskom imaginaciijom ( vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 32).

3.3. Mit u umjetnosti kraja stoljeća

                  Mit je najstariji oblik čovjekova pripovjedanja, njegova pokušaja da si pomoću riječi objasni svijet oko sebe kao i svoje mjesto u tome svijetu. Mit je zapravo izvorište reprezentacije odnosno početak je formuliranja čovjekove predodžbe o samome sebi i svijetu u kojem živi ( vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 43).  Mit je interpretacija zbilje i njezina rekreacija i time ne pripada sferi čovjekove iskustvene već kreativne spoznaje i time ga uzdiže prema božanskome.

Mitski je svijet stoga univerzalan, božanski odnosno arhetipski i izdvaja čovjeka iz svijeta prolaznosti i smrtnosti u svijet u kojem se stvari obnavljaju i traju ( vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 43). Takvo vraćanje mitskim temama i strukturama je zapravo žudnja za poniranjem u arhetipske prostore ljudskog postojanja odnosno za spoznavanjem ljudske biti u domeni onkraj razumskoga.

Obilježit će ga spirituizam i esteticizam, nepovjerenje u razum koje će nadoknaditi vjera u duhovnost ( vidi Gjurgjan Mit, nacija i književnost kraja stoljeća 1995: str. 43). U ovome razdoblju mit će imati nekoliko funkcija.  A to je povratak legendama, bajkama, usmenoj predaji i upravo će to obilježiti ovo razdoblje. Upravo će i zbog toga doći do istraživanja folklora i time duhovnosti jednog naroda.


Legal info - Data privacy - Contact - Terms-Authors - Terms-Customers -
Swap+your+documents